Fudbaleri Posušja u svom gradu se pripremaju za nastavak sezone u m:tel Premijer ligi Bosne i Hercegovine. Trener Goran Granić u razgovoru za Oslobođenje i Sport1 ističe da je zadovoljan, prije svega, time što je sačuvan kostur ekipe.
Period
– Zadovoljni smo onim što je urađeno u ovom dijelu, gdje nije bilo treninga, u prelaznom roku, gdje smo zadržali glavninu igrača, osim jednog – Zvonimira Vukoje, koji je izrazio želju da više ne igra. Zahvalili smo dvojici mladih igrača, jer smo procijenili da bismo se trebali pojačati na tim pozicijama. Doveli smo dva nova mlada igrača Matea Mamića i Vinka Rozića i s njima smo poboljšali konkurenciju mladih igrača, jer imamo tu Arijana Brkovića, koji je odigrao solidnu sezonu, Bešlića, koji je većinu polusezone bio povrijeđen. S optimizmom smo ušli u pripreme, a znači nam ostanak Gabrijela Bobana. Ono što se poremetilo i što nam nije odgovaralo, jeste da zbog vremenskih uvjeta nismo mogli trenirati na glavnom terenu, pa smo se prebacili na umjetni teren. Učimo naše igrače i probamo iz uvjeta koje imamo izvući maksimum. Sve to ubija – od volje, htijenja do želje – kad očekuješ idealnu situaciju i onda se nešto malo poremeti i čovjek gubi volju. Upravo ta mentalna snaga nas je krasila u posljednjem dijelu prve polusezone. Mi smo iz negativnih rezultata ulazili u pozitivne, i iz loših terena i vremenskih uvjeta znali smo izvlačiti maksimum. I ovaj nepovoljni period iskoristio sam kao jedan trening za jačanje mentalne snage igrača, istakao je Granić.
U zimskoj pauzi ekipe, osim jačanja kadra, analiziraju i učinjeno, pa je pravo pitanje da li su ispunjeni ciljevi i da li su igrači ispunili očekivano, te da li su pojačanja adekvatna.
– Ako nije bilo odlazaka, ne znači da igrači nisu imali ponuda. Prva stvar koju sam zahtijevao od njih jeste istinsko zajedništvo, koje se ne može uspostaviti ako pojedinac gleda samo sebe. Živimo u takvom vremenu gdje svako gleda samo sebe. Cijeli ambijent je takav da ako ne gledaš samo sebe, neće se niko za tebe pobrinuti. Gledajući i svoju karijeru, malo je bilo situacija da se neko brinuo o meni ako se nisam sam pobrinuo za sebe. Ali opet, sve više smo svjedoci da u kolektivnom sportu pojedinac ne može ništa napraviti. Ako pratite bilo koje takmičenje, vidite da vrhunske rezultate postiže ekipa koja ima sjajne pojedince, koji se uklope u kolektiv. To znači da je jedan igrač pojedinac, ima kvalitete, želi napredak, ali ako hoćemo naprijed, moramo se svi uklopiti u napredak kluba. Kad dođe napredak kluba, to će biti napredak i za pojedinca. Svi su se ovdje uspjeli uklopiti u cilj kluba, tačnije, podredili su sve tome. Nije uvijek zgodno kad ste na klupi, volio bi neko igrati. A jedna je stvar kad je igrač na klupi, ne čini nered na klupi, čeka šansu i iskoristi je. Druga je stvar kad je igrač na klupi, pa je nervozan i to prenosi na ekipu, govori Granić i nastavlja:
Dobri fudbaleri
– Mi smo napravili dobar rezultat, digli smo se, poboljšali način igre i gdje god smo dolazili, i kolege i navijači i novinari su nas pohvalili, čak i na utakmicama gdje smo izgubili. Kad sam pričao sa igračima, rekao sam im da ako se uklopimo, da će svima biti dobro i tačno se to događalo. Mi smo svako kolo imali jednog, dvojicu ili trojicu u momčadi kola. I to je rezultiralo time da su rijetki igrači koji nisu imali ponudu u ovom prelaznom roku. Naravno, oni su igrači pod ugovorom i ne mogu tek tako otići. Imaju klauzule i treba da i klub dobije nešto povratno. Mnogi su procijenili, bez obzira na to što su im godile ponude, da će oni za šest mjeseci napredovati i u ljetnom periodu, kada je lakše naći klub, neki pronaći dobru novu sredinu. Završit ćemo sezonu sa pet igrača, koji će i dalje imati ugovor, a ostalima istječe ugovor na kraju sezone. Manjci su nam bili mladi igrači, nije ih bilo puno, imali smo četiri, a prošle godine ih je bilo sedam, ali ni to se nije pokazalo kao dobar potez. Ti mladi igrači imaju kvalitet, imaju smisla za nogomet, ali ti mladi igrači su bili među najboljim u svojoj državi, ali kad dođu među seniore, to je druga priča. Ne može on tek tako biti u prvom timu, nego mora biti kvalitetom pravi majstor. Realno je da 90 posto mladih igrača igra u ligi jer je zaštićeno godište. Rijetki bi igrali da nisu zaštićeno godište. Kod tih mladih igrača može se za polusezonu vidjet da li je to to. Ne kažem da neki neće postati dobri fudbaleri, možda hoće, ali za dvije ili tri godine. Ja sam tek u 23. godini potpisao prvi profesionalni ugovor. Mi sad nemamo vremena čekati te mlade igrače. Njima je, s jedne strane, dobro, jer će dobiti u prvom rangu, a, s druge, ukoliko u šest mjeseci ne iskoriste priliku, klubovi traže nove. Još je gora situacija za njih kad izađu iz zaštićenog godišta, onda ima problem da ga niko neće i mora se spuštati rang ili dva niže. Tu najčešće može izgubiti volju. Probao sam, nije išlo.
Primarni cilj Posušaka je opstanak, a realno je da i drugi rivali iz donjeg dijela tabele žele isto. Trener Posušja ima drugačiji pogled na protivnike i sav njegov fokus je na igračima koje vodi. Ističe da ne želi umanjivati kvalitet rivala, ali da je bolje ako ekipa gleda samo sebe.
– Od samog dolaska, ja sam probao ono što sam iskusio u dugogodišnjoj karijeri. Meni je ovo prvi ozbiljniji trenerski posao sa seniorima, a sve što igračima govorim, tu stoji 25 godina mog profesionalnog angažmana, što kao nogometaša, što kao trenera. S jedne strane, gledajući na papiru, ja sam svježi trener, ali iza mene je jedno iskustvo. U tom iskustvu naučio sam da se isključivo treba fokusirati na svaku sljedeću utakmicu. Što više kalkuliramo, matematički izračunavamo, to nikad nije dobro za sam rezultat momčadi. I što više pratimo protivnike, što ih više proučavamo, nekako mičemo fokus sa sebe na njih. Na njih ne možeš utjecati, oni će se razvijat, dovodit igrače, gledajući njih, uvlači ti se strah. Ako se ne dovede pojačanje, prijeti opuštenost, kazao je Granić i na kraju zaključio:
Veliki derbi
– Nije mi bio fokus da pratim konkurente da li se neko pojačao ili ne. Ali šta to znači? Možda su doveli igrača koji je bio dobar u drugom klubu. To su faktori na koje ne možemo utjecat i to se tiče naših protivnika. Puno je bolje da se fokusiramo na našu ekipu i gledamo nju. Mi ćemo igrati 14 utakmica zajedno i želim igračima ne da se ne bave rivalima nego da se ne bave ničim osim sobom u smislu svoje igre i učinka. Ne mogu ja razmišljati o tebi i umjesto tebe nešto napraviti i ja ću prvo odraditi što je do mene, ali ako gledam kako drugi rade, a ne sebe, onda će meni faliti. I ta filozofija treba nam biti vodilja. Rekao sam igračima na početku priprema da ne mislim da se nešto slučajno desilo, smatram da imamo temelje. Nama je zahtjev da budemo isti, a to nije tako jednostavno, pa kad se počne pobjeđivati, kad te počne neko respektirati, malo se opustiš i misli se brzo poremete, pa ih treba dovesti u red. S optimizmom gledam u buduću polusezonu, ne zbog toga što su naši rivali slabi i sve ih respektiram. Iza nas je iskustvo od dva mjeseca funkcioniranja, koje donosi rezultat. Nije to ekipi nametnuto, nego se ona uvjerila da je to dobro. Prvu zvaničnu utakmicu u novoj godini Posušje će odigrati 18. februara protiv Veleža u okviru Kupa BiH. Nakon toga slijede tri meča u m:tel Premijer ligi BiH. Prvo će dočekati Leotar 25. februara, a 4. marta Posušje gostuje Zrinjskom. U 22. kolu igra se veliki hercegovački derbi, a Posušaci će dočekati Široki Brijeg.
