Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine otvorila je novi kvalifikacioni ciklus pobjedom i porazom. Izabranici Faruka Hadžibegića bljesnuli su protiv Islanda u Zenici, a onda razočarenje u Bratislavi sa Slovacima. Da li smo mogli bolje i kakve su šanse Zmajeva za plasman na EURO 2024 u Njemačkoj, pitamo nekadašnjeg reprezentativca, koji je dres BiH oblačio 42 puta i postigao četiri gola. U karijeri je odigrao 482 utakmice, postigavši 132 gola i podijelivši 76 asistencije. Sportski direktor NK Domžale Senijad Ibričić gost je Novog Dana na N1.
Ibričić je imao respektabilnu karijeru. Bio je najbolji igrač Hajduka, igrao je za Lokomotiv Moskvu, Gaziantepsport, Kasimpasu… Također, jedan period je proveo u makedonskom Vardaru kao i u Iranu nastupajući za Sepahan. Posljednje godine karijere igrao je u Sloveniji gdje je i danas.
Nakon završetka igračke karijere Ibričić je postao sportski direktor Domžala.
– Ne fali, iskreno. Igram ponekad fudbal. Igrao sam do 37. godine i mislim da je to previše. U fudbalskoj penziji uživa. Skoro 20 godina sam igrao profesionalno, puno toga sam prošao. Jedva sam čekao da prestanem.
U oproštajnom pismu prema navijačima, kada se oprostio od dresa BiH rekao je da će ostati vjerni navijač. Pobjeda protiv Islanda i onda poraz u Bratislavi od Slovačke, Vaš komentar?
– To je normalno da ostaješ navijač. Uživao sam u igranju za reprezentaciju. Gledam sve utakmice. Smatram da smo mogli uzeti koji bod više. Nije mi se svidjela euforija nakon prve utakmice, kao ni poslije Slovačke da ne valja ništa. Može se još puno toga napraviti.
Imamo zagarantovan baraž zbog pobjede u grupi Lige nacija, međutim sada je olakšan odlazak na EURO, prve dvije selekcije idu direktno na EP. Možemo li u preostalih 8 utakmica domoći se ta prva mjesta. Slijedi nam mečevi protiv Portugala, Luksemburga, a onda i Lihtenštajna?
– Mora se puno toga poklopiti. Moramo imati sreće sa grupom, igrama, ali najbitnije je da je dobra klapa. Pred Brazil smo imali dobru ekipu i klapu, bili smo kao jedno. Navijači nisu upitni nikada, ali se neke sitnice moraju poklopiti. Naravno, trebat će nam i sreće. Sigurno je da moramo biti realni i da Portugal neće imati problema. Najbiitnije su utakmice protiv Slovačke i Islanda. Mislim da je realna borba za drugo mjesto.
BiH je već polako započela proces smjene generacija. Dosta mladih igrača je dobilo priliku igrati za A reprezentaciju uz naravno iskusne pojedince, a svi se nadaju historijskom plasmanu na EP.
– Imamo lijepu budućnost. Ima dosta mladih igrača. Ali trebaju se i sve ostale stvari poklopiti. Odavno nismo imali ovoliki broj talenata. Nadam se da će se razviti kako treba.
Novi selektor reprezentacije BiH je Faruk Hadžibegić, može li ostvariti dobar rezultat i odvesti Zmajeve na prvenstvo Evrope?
– Nadam se da može. Zato su ga i stavili. Svi znamo ko je Hadžibegić. Sve druge stvari moraju biti na svom mjestu, da nema pritiska. Treba biti mir da se ekipa može pripremiti.
Poznato je da je Ibričić veliki prijatelj sa Edinom Džekom, a nedavno se na Instagramu mogla vidjeti i šala između Ibričića i Zlatana Muslimovića.
– Ostali smo u kontaktu, zlatna generacija je to bila koja je disala kao jedno. Dosta se čujemo, planiramo jedan sastanak gdje bi se okupili bivši reprezentativci. Ta ekipa je jedna od najboljih. Zlaja je uvijek bio poseban i kao igrač. On je bio zadužen za atmosferu. Sve bude i prođe, ali prijateljstvo ostaje i u tome trebamo uživati.
Ibričić ima veliko poštovanje Hajduka gdje je ostavio neizbrisiv trag. Titula ove godine je opet daleko, ali juniori Hajduka osvjetlali su obraz Splićana, igraju polufinale Lige prvaka. Imate li ambiciju jednog dana vratite se u Split kao trener recimo ili sportski direktor?
– Vidjet ćemo, ko zna šta će biti. Ni u najluđim snovima nisam mislio da ću u Sloveniji završiti karijeru i raditi. To što sam doživio u Splitu su najbolji i najdraži trenuci u karijeri. Postoji ljubav mene, Hajduka i Torcide i ko zna jednog dana možda ću imati priliku raditi.
Žali li za nečim tokom igračke karijere, da li je ispunio sve što ste željeli?
– Da mogu ponovio bih sve isto. Stariji brat i ja smo poslije rata gledali sarajevske derbije i sanjali o igranju na tom derbiju. Možda su neke odluke mogle biti drugačije, ali bio sam mlad. Počeo sam u Podgrmeču i sve što sam napravio je zaslužan samo moj rad.
