Ako biste prije nekoliko godina pogledali tabelu na kojoj bi se Željezničar nalazio na šestom mjestu na kraju sezone, svakako biste zaključili da je to vrlo neuspješna sezona za tim sa Grbavice. Međutim, analizirajući sve događaje tokom ove sezone, jasno je da su na kraju svi na Grbavici bili zadovoljni konačnim rezultatom, s obzirom na to da u nekim trenucima situacija nije izgledala sjajno. Naprotiv, bilo je veoma teško, a veliki broj navijača je gubio nadu u opstanak.
No, da krenemo redom. Početak sezone je obilježio Nermin Bašić, mladi ambiciozni trener, koji je na proljeće stigao na Grbavicu i uspio da obezbijedi učešće u evropskim takmičenjima. Početak sezone je bio kao iz snova. Eliminacija bjeloruskog Dinama i ubjedljiva pobjeda protiv Borca, bili su signal da Plave očekuje period pun radosti.
Izgledalo je obećavajuće u početku, ali kako je sezona odmicala, postalo je jasno da je potrebno još mnogo truda i rada da bi ekipa dostigla viši nivo i približila se vodećim timovima u ligi. To je isticao i Bašić prilikom napuštanja kluba. Sa pet pobjeda i sedam poraza, te eliminacijom iz Kupa BiH od tuzlanske Slobode, odlučeno je da se raskine saradnja. Tada se već spekulisalo da je timu potreban trener koji poznaje klub, koji je iz njega potekao i koji će ih odvesti do stabilnog kraja jesenjeg dijela sezone.
Na poziciju trenera stigao je saudijski stručnjak Abdulhakeem Al-Tuwaijri, kao osoba koja bi trebala promijeniti situaciju u korist kluba sa Bulevara. Nakon pet utakmica, jednog remija i četiri poraza, Al-Tuwaijri je neočekivano u januaru odlučio da ne nastavi rad na Grbavici, što je značilo da je Željezničar ponovo u potrazi za novim trenerom.
Odabir je pao na Brunu Akrapovića, koji je preuzeo ekipu sa desetog mjesta na tabeli, sa istim brojem bodova kao i Igman, koji je bio ispod crte. Bivši reprezentativac Bosne i Hercegovine poznat je po borbenom duhu i pokušao je da organizuje svoj tim, ali rezultati nisu išli kako je planirano. Sa dvije pobjede (protiv Sarajeva i Sloge), dva remija i pet poraza u devet utakmica, Akrapović nije uspio ispuniti očekivanja. Sa 27 osvojenih bodova, Željezničar je dijelio pozicije koje vode u niži rang sa Tuzla Cityjem (koji je na kraju ispao) i Igmanom.
Nakon vođenja tima od strane vječitog vojnika kluba Harisa Alihodžića (u pobjedi protiv Širokog Brijega 1:0), uprava je odlučila da se okrene domaćim snagama i angažuje iskusnog Dinu Đurbuzovića. Sa svojim timom, uključujući Adnana Gušu, Omera Joldića i Almira Seferovića, Đurbuzović je promijenio tok sezone i ostvario niz od pet pobjeda i jednog remija u šest utakmica. Najveća pobjeda je bila povratak tima na teren sa pozitivnom energijom, koju su igrači pokazali i van terena, posebno prilikom proslave pogodaka protiv Borca.
Angažovanje domaćeg trenera pokazalo se kao ispravan potez, kao i u prethodnim teškim trenucima kluba, poput angažmana Edisa Mulalića ili Admira Adžema. Đurbuzović je uspio pomoći klubu koji voli i očistiti atmosferu na Grbavici. Rekao je da je došao da ostane još godinu i po dana, i sigurno je da njegova predanost i ljubav prema klubu čine ovaj trenutak posebnim.
Sigurni smo da će Đurbuzović, ako mu se pruži prilika, u narednoj sezoni odvesti Željezničar do boljih rezultata. Do tada, može uživati u uspjehu koji je postigao i biti ponosan što je sa svojim timom sačuvao klub od katastrofalnih posljedica. Skupština kluba je zakazana za sutra, kada će tim dobiti novog predsjednika i Upravni odbor, a nadaju se da se ovakva teška sezona neće ponoviti.
Izvor: ( sport1.oslobodjenje.ba / Fudbalski.com )
