Kada je Sarajevo kalendarsku 2020. godinu završilo bez poraza u domaćim takmičenjima, uz osvojenu treću uzastopnu titulu jesenjeg prvaka Bosne i Hercegovine, činilo se da je klub došao u situaciju da počne ozbiljno dominirati bh. fudbalom.
Tim Sarajeva, koji je tada sa klupe predvodio Vinko Marinović, odigrao je 22 utakmice u okviru Premijer lige BiH u nizu, u kojim niti jednom nije poražen napuštao teren. Ako se uzme u obzir da je klub sa Koševa dvije godine zaredom osvajao titulu prvaka te trofej Kupa BiH, sve je izgledalo kao bajka. Protivnici su padali redom, tim je izgledao mentalno i fizički dovoljno jak, da savlada svakog rivala ili kreira preokrete poput onog protiv bijeljinskog Radnika, kada su primili gol u posljednjoj minuti susreta, a onda u sudijskoj nadoknadi postigli dva pogotka i osvojili tri boda. Sarajevo je u toj polusezoni odigralo fantastično i ostvarilo 13 pobjeda uz šest remija, sa gol razlikom plus 24 (40:16) i mnogi su ga vidjeli ponovo na tronu sa peharom namijenjenom prvaku.
Ipak, proljetna polusezona pokazala je dosta slabosti, koje su izašle na vidjelo. Ako zanemarimo sve zakulisne radnje na koje se sumnjalo i inisnuiralo tog proljeća u bh. fudbalskom takmičenju, Bordo tim sebi nije smio da dozvoli gubitak prednosti od 13 bodova na polusezoni. Gubitak “osvojene” titule, ali i sva dešavanja u i oko samog kluba trebali su biti dovoljan znak da se neke stvari moraju mijenjati. Nažalost po sam klub i njegovu armiju navijača, tada su bili “svi krivi” osim ljudi koji su vodili klub i koji nisu bili spremni da preuzmu odgovornost za to.
Kao rezultat toga svega došla je kalendarska 2022. godina koja je pokazala da nešto debelo ne štima.
2022. godina: Od Leotara do Leotara, polako je nestajala prepoznatljivost
Godina je otvorena pobjedom u Trebinju rezultatom 2:0, koju je sa klupe izvojevao tek pristigli makedonski stručnjak Aleksandar Vasoski, a završena je porazom na stadionu Police identičnim rezultatom golovima Marka Pervana. U okviru Premijer lige BiH Bordo tim je odigrao ukupno 32 utakmice, uz učinak od 12 pobjeda, sedam remija i čak 13 poraza. U međuvremenu su u okviru najmasovnijeg takmičenja u BiH prvo poraženi u finalu od Veleža u prethodnoj sezoni, a u ovoj su, uz dužno poštovanje prema ekipi Čelika, doživjeli blamažu eliminacijom od Zeničana na Bilinom polju. Oba puta Bordo tim je upisao poraze nakon penala, ali to svakako ne mijenja stvari i ne umanjuje njihov rezultatski podbačaj.
U toku godine je gotovo 40 igrača nastupilo za klub, pa je možda i to pokazatelj koliko se zapravo u Sarajevu luta, bez ideje, vizije niti plana. Bilo koje vrste u svakom segmentu. Ekipa je za samo dvije godine (ne)rada, uspjela iz situacije u kojoj su važili za mentalni i fizički stroj, doći na nivo najpoželjnijeg protivnika u ligaškom takmičenju.
Kako je Sarajevo prije par godina rušilo sve rekorde, povećavalo nizove pobjeda, utakmica u nizu u kojim su postizali pogotke, današnje Sarajevo je sve to, ali u suprotnom smislu. Niže se rušenje negativnih rekorda.
Sarajevo je ove sezone uspjelo da napravi što nije nikada otkako se igra Premijer liga BiH. Bordo tim je jesenji dio završio sa negativnom gol razlikom (22:25), što jasno govori o tome na koji način je Bordo tim prezentovao sebe. Blizu su toga da po prvi put dvije godine u nizu ne izađu u evropska takmičenja, što bi bio još jedan rezultatski neuspjeh, ali i negativan rekord, koji će se odraziti prije svega na finansije, ali i na kompletan imidž kluba. S obzirom na to da su eliminisani iz Kupa BiH, a situacija na tabeli je takva da su bodovono bliže poziciji koja naredne sezone vodi u Prvu ligu Federacije BiH, nego poziciji koja vodi u kvalifikacije za evropska takmičenja, postavlja se pitanje šta i kako dalje?
Cilj koji je postavljen pred klub i njegove igrače gotovo sigurno neće biti ispunjen, to je sada već gotovo jasno. Od toga ih dijeli zapravo samo teorija. Priča o planu, viziji, kontinuitetu i dugoročnom radu, kao svojevrsno obećanje na startu sezone su odlaskom Feđe Dudića, pokazali da se na tome neće istrajati, pa je pravo pitanje šta se zapravo može očekivati od zimske pauze?
Zimska pauza prilika za kompletan restart seniorskog tima i pokazivanje vizije za bolju budućnost
Do početka priprema, prozivke i prvog treninga ima gotovo pedeset dana. Zimska pauza u BiH je takva da većina igrača može naći neki sezonski posao i koliko god to za bh. fudbal izgledalo tragično, ovog puta bi Sarajevu moglo ići na ruku. Dovoljno vremena da se izanalizira sve (ne)učinjeno u prethodnom periodu i donesu jasne odluke.
Najvažnija od njih je ona ko će predvoditi Bordo tim sa klupe? U suštini kada su ovakve krize u klubu većinom se “vrti” sa istim imenima. Husref Musemić, Mirza Varešanović, Risto Vidaković, imena su koja se pominju gotovo uvijek u posljednjim godinama kada se dese ovakve stvari. A pravo je pitanje kakav trener Sarajevu zapravo treba u ovom trenutku?
Sigurno je da predsjedniku kluba Ismiru Mirviću, novac koji ulaže ne pada sa neba i da će morati racionalno trošiti i ulagati sredstva. To samo po sebi govori da ne treba očekivati novu revoluciju u svlačionici Bordo tima. Sigurno je da će se nekim igračima zahvaliti, ali ne treba očekivati dolazak “kapitalaca” u Bordo svlačionicu. Tek poneko ime, koje bi bilo ciljano pojačanje. Ako pitate koja je to pozicija jako je teško reći ko je zapravo dobio prolaznu ocjenu i ko zaslužuje i dalje da bude tu. Ono što je jasno je da Sarajevo nema više igrača koji bi se nametnuo kao istinski lider, kakvi su svojevremeno bili Krste Velkoski, Amar Rahmanović, Mersudin Ahmetović ili Benjamin Tatar, koji su svojim potezima rješavali susrete, ali bili autoriteti na terenu, kako kod svojih saigrača, tako i kod protivnika i sudija.
Odabir trenera je ključna stvar, ali pred novim šefom struke je više nego zahtjevan i dugoročan proces
U suštini mnogo toga će ovisiti o novoizabranom treneru, a to treba biti osoba koja će pokušati klubu vratiti dostojanstvo prije svega, a onda i poljuljano samopouzdanje. Aktuelni roster tima, daleko od toga da je nekvalitetan, ali je jednostavno psihički na niskom nivou, to je i laiku vidljivo tokom partija koje pružaju na terenu, i to će biti prva zadaća novog šefa struke. Ono što je sigurno da je pred njim 15 utakmica u proljetnom dijelu sezone. Zasad su sigurne i finansije kluba, jer na Koševu su svi redovno i dobro plaćeni, bez obzira na učinak. Sve ostalo je jako nesigurno.
Druga jako bitna stvar, koliko god to ne htjeli priznati u Bordo taboru, ova sezona je rezultatski završena. Znači da bi se proljetni dio sezone trebao iskoristiti za formiranje i uigravanje tima za sezonu 2023/24. To svakako odmah određuje trajanje ugovora sa trenerom koji se odluči prihvatiti posla na Koševu.
Treća stvar koja je jako bitna je infrastruktura samog kluba. Sarajevo se u posljednje vrijeme prilično “zatvorilo” prema vani, a iz samog kluba je izašlo dosta nespretnih poruka prema javnosti i navijačima. Jasno je da kada rezultati nisu najbolji i kada ne ide sve kako si zamislio, pokušavaš to nekako nadoknaditi na drugi način. U takvim situacijama klubovi u BiH često izaberu da se “brane šutnjom”, što ostavlja prostor za dosta špekulacija. Ali prvenstveno malo je ljudi u klubu koji su u stanju svojim imenom, znanjem i autoritetom stati pred javnost i navijače i dati objašnjenje za mnoge stvari. Svakako da Sarajevo mora imati više ljudi iz fudbala i sporta i to je svakako jedan od zadataka za predjednika kluba. Pronaći savjetnika kojem će vjerovati i kojem će moći povjeriti brigu o klubu. Mimo svih ljudi koji su direktno angažovani oko prvog tima, potreban mu je savjetnik koji će moći predvidjeti dešavanja, znati ih prepoznati, detektovati i dati mu pravi savjet na vrijeme.
Treba biti iskren i reći da je renoviranje terena na Koševu izazvalo dosta problema. Prvenstveno je sam klub odmaklo od očiju javnosti, izazvalo i probleme sa podrškom na utakmicama, pa je i to jedan od objektivnih razloga zbog kojih na Koševu mogu reći da je ovo polusezona za zaborav. Teško je tvrditi, ali je gotovo sigurno, da bi Bordo tim osvojio neki bod više “na mišiće” i uz pomoć podrške na Koševu, mada je to iluzorno govoriti sada i u tome tražiti opravdanje za rezultatski neuspjeh.
Navijači su posebna priča i obaveza ljudi u klubu. Sarajevo je uz Željezničar klub sa najvećom armijom navijača u Bosni i Hercegovini. Tradicija kluba, njegova historija i ostvareni rezultati u skoro osam decenija postojanja, razlog su da se prema njima odnosi sa dosta poštovanja. Svi odgovori koje treba klub da ponudi u narednim sedmicama zapravo trebaju da budu pojašnjenje upravo njima. Onima koji su spremni izdvojiti svoje vrijeme, novac i davati podršku klubu u svim trenucima. I kada je dobro i kada ne ide. Veliki broj njih je izgubio strpljenje, ali smo sigurni da bi par dobrih poteza tokom zime i pokazivanje jasnog plana i strategije bar na trenutak vratilo povjerenje u sam klub. Sve u svemu, iako nam se bliži zima i slijedi hladno vrijeme, sigurno je da će na Koševu naredni period biti užaren u svim segmentima.
I za kraj dajoš jednom ponovimo da se ne zaboravi, Sarajevo je trenutno na samo šest bodova od mjesta koje vodi u niži rang takmičenja i osam bodova daleko od mjesta koje vodi u kvalifikacije za evropska takmičenja.
