Nedim Jusufbegović se nakon svega tri odigrane utakmice u novoj sezoni Premijer lige BiH rastao sa mostarskim Veležom. Tri utakmice, pet osvojenih bodova, učinak je koji je ostvario na startu sezone sa svojim, sada već bivšim, klubom.
Sve ovo je bio povod za razgovor sa Jusufbegovićem, koji je nakon odlaska iz Mostara odlučio da uzme malu pauzu i odmori se od svega.
– Iskren da budem da nikad ponosniji nisam otišao sa trenerske pozicije nego sada. Znam da izgleda čudno, ali je zaista tako. Promijenio sam pest, sedam timova. Igman i Velež u dva navrata, ali sada, po prvi put, sam baš ispunjen nakon odlaska, jer znam da sam sa svojim saradnicima postavio dobar temelj u Veležu. Do kraja sam insistirao na vrijednostima koje moraju da krase ljude koji igraju za Velež, naslonjeni na njegovu tradiciju i sve ono što sa sobom nosi igranje za ovako veliki klub. Također sam insistirao na kvalitetu odabira modela igre i principa unutar istog i onih univerzalnih vrijednosti i principa koji su trebali holistički da se primjenjuju u čitavom klubu, od kojih je glavni meritokracija. Naravno da sam bio rigorozan u odbrani svih tih principa, jer u suprotnom rad s ekipom nema smisla. Stručni štab je bio sastavljen od ljudi koji su Veležova djeca na čelu sa Avdom Kalajdzicem, našom legendom, tako da smo dobro znali šta ovaj klub predstavlja i kako treba da se nosi njegov dres.
Od samog dolaska, pa do zadnjeg dana bilo je dosta turbulentno.
– Znao sam u početku da dolazim u malo teže okolnosti, tačnije da se mora oboriti budžet da bismo mogli opstati, a najteže je bilo smanjivati ugovore igračima. Išlo se sa 20-30% po toj stavci, a onaj ko nije želio smanjiti ugovor, nije mogao da igra. To je bio stav Uprave i ja sam znao za njega i prihvatio ga. Smanjili smo budžet značajno na mjesečnom nivou, što je i značajno utjecalo na mogućnosti dovođenja igrača u prelaznom roku. Nismo mogli dovoditi igrače dok neko ne ode, eventualno dva ili tri igrača. Na kraju smo dovodili igrače da popunimo broj i bukvalno su uslovi bili u skladu s tim. Naravno, i u takvim okolnostima smo gledali da nađemo kvalitetno rješenje na tržištu i da se oslonimo na unutrašnje kapacitete i kvalitet u ekipi koja se zbog objektivnih razloga nije pokazala u periodu prije mog dolaska. Cilj je bio da se nekako prebrodi drugi dio prvenstva, to je onaj realni cilj upravo zbog pomenutih okolnosti i da se od naredne godine počne praviti ekipa za vrh tabele.
Napravili smo odličan radni ambijent i atmosferu.
Smatrate li da su ciljevi ispunjeni?
– Bio sam ambiciozan u postavljanju ciljeva pred ekipu i stručni stab, a realno su pred mene postavili cilj da samo ostanemo izvan borbe za opstanak kroz ligu. Bitno je bilo da prođemo u Kupu BiH prvu utakmicu protiv Posušja, pa kasnije bukvalno šta se desi. Sama činjenica da smo nakon pobjede nad Posušjem, za utakmice protiv Tuzle i Sloge bili premirani za neriješene rezultate u paketu sa pobjedom protiv Posušja govori kakva su očekivanja bila. Uprava je bila zadovoljna neriješenim rezultatom, a mi smo obje utakmice pobijedili. Tri pobjede u nizu na početku polusezone, u uslovima kada je klub napustio veliki broj standardnih prvotimaca, došao značajan broj novih igrača, nakon što je klub zapao u rezultatsku i finansijsku krizu, bile su potpuno neočekivane i totalno su promijenile razmišljanja o ciljevima i ambicije kluba.
Kraj sezone i nije bio rezultatski najbolji.
– Na kraju smo završili u finalu Kupa, bili bolji od Željezničara u obje polufinalne utakmice i borili se za Evropu do kraja i kroz ligu. Generalna ocjena da smo uz Zrinjski igrali najbolji fudbal. To nije samo moja procjena nego i ostalih kolega. Da li je prošlogodišnji rezultat vrijedan respekta? Itekako je vrijedan, jer je izboren u teškim okolnostima. Da li takav rezultat treba da zadovolji Velež? Naravno da ne treba, ali prije toga trebaju da se naprave određeni koraci na nivou čitavog kluba da bi takvi ciljevi bili realni. To sam sugerisao i ukazivao na te korake od samog dolaska. Ipak, drago mi je što su neki bili nezadovoljni sezonom, jer to pokazuje koliko smo bili dobri i koliko su očekivanja rapidno porasla. Jako sam ponosan iz kakve situacije smo izašli i kako smo krizu preokrenuli u priliku da izađemo u Evropu, govori nam Jusufbegović, koji se osvrnuo i na pojedinačne učinke.
– Haskić je vratio golgetersku formu, Zvonić i Vehabović također, Hrkača smo vratili u život nakon Tuzle, a Lauš i Hadžikić su bili otkrovljenja. Šikala smo istrpili, Kadrića promovisali i dobili dva vrijedna igrača. Najviše mi je žao što nisam uspio da od Anđušića izvučem maksimum, ali vjerujem da će ga uskoro dati, iza njega je dobar i kvalitetan rad. I ostali su bili dobri, na nivou i dali veliki doprinos u rezultatu koji je u tom trenutku bio veći od uloženog i očekivanog.
Na pripremama na Kupresu smo razgovarali o velikom broju igrača koji su otišli i došli, i promjenama u timu. Mislite li da je to utjecalo na igre i koliko je zapravo potrebno da se formira jedan tim? Znamo da navijači, ali i uprave klubova nemaju dovoljno strpljenja za takve stvari.
– U novoj sezoni ulazimo u početak projekta i selektiramo ekipu koja će biti baza za nadogradnju kroz naredna dva prelazna roka, da bi od naredne sezone krenula u borbu za sami vrh. Cilj za ovu sezonu je bio četvrto mjesto i borba za Evropu do kraja. Puno smo mijenjali i doveli dosta novih igrača. To je uvijek otežavajuća okolnost za trenera, a za nas već drugi prelazni rok u kojem se rade velike promjene. Smatram da smo napravili dobru selekciju i da je ekipa potentna sa dosta prostora za napredak. Jedina poziciju koju nismo ojačali je pozicija napadača i to je slabost. Odlično smo radili kroz pripreme, kreirali potreban ambijent, radnu atmosferu i kvalitetan rad i uspostavili principe.
Što se tiče promjena u pravu ste. Došlo je puno novih igrača i trebalo je vremena i trebat će dok se uspostavi optimalna komunikacija i saradnja unutar ekipe, dok se novi fudbaleri adaptiraju. Osim toga, Pršeš, Haskić, Hrkač, Peco, Vukčević i Hasanović su propustili glavni dio priprema zbog ozljeda i očekivati je njihov povratak u formu. Tek kad se ova dva preduslova ispune, ekipa će imati dovoljnu razinu kvalitete da isporuči kontinuitet kvalitetne igre i rezultata u skladu s ciljevima.
Smatram da smo u uvodnim kolima po prikazanom zaslužili bodovno mnogo više. Ekipa je bila dominantna u svim utakmicama u odnosu na protivnika, kreirala veći broj prilika i jedino što nije bilo na nivou je realizacija. Međutim, govorimo o uvodnim kolima, a znate da je jedna sezona maraton… Iako ni jednu utakmicu nismo izgubili, znam da postoji određeno nezadovoljstvo remijem protiv Goška, međutim ova ekipa treba vrijeme, podršku i strpljenje da prikazana igra i rad počnu davati rezultate i ubijeđen sam da će u narednim kolima doći do pobjeda i kontinuiteta pozitivnih rezultata.
Iako nije trener Mostaraca Jusufbegović duboko vjeruje u ovaj tim da može puno bolje. Na čemu temeljite takve tvrdnje?
– Zalog tome su igra, kondiciona sprema ekipe i kvalitetna organizacija igre. Laički rečeno, ekipa ima “glavu i rep”. Brojne pohvale, čestitke i reakcije ljudi na igru protiv Sarajeva, a i protiv Širokog, s obzirom na okolnosti početka prvenstva i kad pogledaš konkurenciju, govore da smo bili na odličnom putu. Definitivno smo bili bolji u odnosu na isti period prošle godine i u odnosu na početak prošlogodišnjeg drugog dijela prvenstva. Naravno da je potrebno još truda i rada, ali najteži period je bio iza nas. Fudbal i prezentacija na utakmicama su posljedica prethodnog rada koji utiče na sve u toku utakmice, od discipline pa do inspiracije. Ne možeš odlučiti da ćeš danas igrati dobro. Ako nisi dobro trenirao kroz prethodni period nipta od toga. Ostavljam iza sebe organizovanu ekipu, spremnu za sve izazove u svakom smislu i ponosan što nisam popustio na odbrani principa i vrijednosti koji sigurno u konačnici donose rezultat. Ostaje i stručni štab i zbog toga sam sretan, jer to mi je i bio cilj da, kada odem, ostavim iza sebe vrijednost u stručnom štabu koju FK Velež može iskoristiti po svakom osnovu, a Merza, Amel, Mrkva i Dasa to jesu u svakom smislu, kvalitet i Veležov DNK. Avdo je jedna istinska legenda u klubu, suvišno je da pričam o kakvoj veličini se radi i koliko znači kada je on tu. On je svima nama tata.
Obično nakon rastanka trenera i kluba, bude tenzična situacija. Često “padnu” i teške riječi. Čini se da nema neke zle krvi nakon rastanka sa Veležom i da se to ne dešava u ovom slučaju?
– Nema, rekao sam na početku jednostavno smatram da sam napravio temelje i uspio da sprovedem neke svoje principe. Zato sam ponosan. Ako me pitate, mislim da nije bilo razloga za smjenu. Bar je to moje viđenje, nisam vidio da ekipa ne prati moje zamisli ili da je na neki način u kontra smjeru sa mojom vizijom. Sa druge strane ja uvijek poštujem odluke kluba i ljudi koji vode klub, slagao se sa njima ili ne slagao. Bit ću sretan ako se u budućnosti sve ovo gore navedeno potvrdi i znat ću da je jedan dio zasluga pripada i meni. Ekipi i novom treneru želim puno sreće i dobrih nastupa i siguran sam da će to već u utakmici sa Željom pokazati. Navijači su uvijek uz klub i oni zaslužuju samo najbolje. Hvala im na podršci koju su pružali klubu, pa samim tim i meni kao dijelu kluba, tribine su uvijek bile vrhunske. Za kraj bih ostavio i predsjednika Senada Kevelja, koji je bio korektan od trenutka kada sam došao u klub, pa sve do trenutka kada smo pružili ruke na rastanku, rekao je na kraju razgovora Jusufbegović.
