Kada je Simon Rožman nakon remija sa Igmanom u kamere Arene Sport progovorio o sudijama, mnogi su mislili da se radi o alibiju nakon još jedne loše predstave njegovog tima i gubitku bodova na domaćem terenu.
“Dobijemo gol iz nepostojećeg penala, to više nije slučajno. Gol kod Zvijezde, sada ovo. Ako su nas željeli slomiti na taj način, neće”, rekao je Rožman tada.
I zaista na usporenom snimku se moglo jasno vidjeti da je riječ o najblaže rečeno diskutabilnom penalu, koji je Miloš Gigović dosudio nakon malo razmišljanja i, vrlo vjerovatno, asistencije pomoćnika. Ko je kome signalizirao ili “šapnuo” i da li je, nikad saznati nećemo. Jer u bh. fudbalu još uvijek je komentarisanje suđenja verbalni delikt. Ako se neko od igrača ili trenera usudi da kaže nešto slijedi kazna. Onom ko prokomentariše, klubu, ekipi. A širok je dijapazon kazni. I ne ogledaju se samo u kartonima, nedosuđenim ofsajdima ili poništenim pogocima. Ako se usudiš da pričaš možeš biti i p(r)otjeran iz fudbala. Tako je svoju epizodu završio i Šemso Hasić, bivši predsjednik FK Velež. On je svojevremeno okarakterisan kao neko ko je podrivao cijeli haos koji se desio u Mostaru, na utakmici između FK Velež i FK Borac i svih nemilih događaja poslije nje.
No, da se vratimo na Rožmanovu izjavu. Večeras su se na Koševu sastali FK Sarajevo i FK Borac u okviru četvrtfinala Kupa BiH. Prvi duel ove dvije ekipe završen je bez pogodaka i bilo je jasno da će se sve riješiti na Koševu. Susreti ova dva tima su u posljednjih par godina izazivali kontroverze, pritisak i o dešavanjima sa duela ova dva tima se pričalo danima i sedmicama nakon posljednjeg sudijskog zvižduka. Svako iole normalan bi za ovakav susret delegirao sudiju, koji je u stanju da sve što se dešavalo prije stavi po strani i bez pritiska izađe na teren i sudi ovaj duel. Ali u sudijskoj komisiji N/FS BiH ne vlada baš takvo raspoloženje. Da ne budem grublji i slučajno uvrijedim nekoga od njih.
Nakon objave saveza koje su sudije delegirane na revanš susrete četvrtfinala Kupa BiH, te da je za susret na Koševu odabran Mateo Musa krenulo se sa špekulacijama i negodovanjima većinom od strane navijača kluba sa Koševa. Upravo je Musa jesenas sudio utakmicu u Banjoj Luci kada je iz očigledne nedozvoljene pozicije domaći tim stigao do poravnanja. Rožmanova predviđanja i bojazan navijača Sarajeva, da bi on mogao biti jedan od onih koji neće na najbolji način odgovoriti zadatku, na terenu su se pokazala istinitim. Musa je svojim odlukama u nekoliko navrata iznervirao igrače Sarajeva, koji su burno reagovali od samog starta susreta. Svako ko iole dobro poznaje fudbal jasno je mogao vidjeti da su obje ekipe spremne za dobar fudbal i da za to imaju sve uslove. Sa druge strane nepotrebnim sjeckanjima igre i lošom procjenom prekršaja stvorio je nervozu na travnjaku. Ne može se reći da je utjecao na konačan rezultat, ali se može reći da je utjecao na psihu igrača i stručnog štaba, ali i navijača kako na stadionu tako i onih pored malih ekrana. Kako je utakmica odmicala nervoza je rasla, a kuliminirala je nakon što je dosudio jedan prekršaj u korist Borca.
Svoje nezadovoljstvo struka i fudbaleri tima sa Koševa su iskazali na kraju izlaskom sa terena u sudijskoj nadoknadi susreta, pri rezultatu 2:1 za goste.
Moram biti iskren i reći da nisam pristalica ovakvih načina rješavanja problema. Čak mislim da će Sarajevo tek osjetiti posljedice ovog poteza. S obzirom na veličinu kluba, njegovu historiju, armiju navijača i sve što prati klub, kakav je premijerligaš sa Koševa ne priliči na ovakav način ukazivati na probleme. Ali sa druge strane, pokušavam da razumijem kolika je nemoć i frustracija u redovima svih u klubu, kada su bili primorani na jedan ovakav potez. Da je sve prevršilo mjeru, dokaz je i pojavljivanje Ismira Mirvića na terenu, koji je svoje negodovanje izrazio ulaskom na travnjak i susretom sa Musom i pomoćnicima.
Musa je brže bolje napustio travnjak i čuvan od strane redara i policije završio u svojoj svlačionici. Sudija iz Čitluka nije ni odsvirao kraj (što bi prema pravilima trebao), ali o tome će se baviti ljudi koji kroje sudbinu sudija i klubova. U svom tom haosu koji je izazvao glavni sudija susreta, treba istaći i ponašanje igrača Borca, koji su bili jako korektni, a kada je bilo jasno da nema nastavka utakmice povukli su se u svlačionice.
Ponašanje bh. klubova već godinama je po principu “samo neka ne puca”, nadajući se da će u nekom narednom susretu imati milosti, pa im to “vratiti” kojim penalom ili prividnom pomoći, ne znajući da od toga su svi na gubitku. Dok god se tako klubovi odnose prema takmičenju, ne dižu javno glas i ne govore o tom problemu, pitanje je kada ćemo na “zelenu granu”. Ovako se iz kola u kolo bavimo svim, osim fudbalom. Čekamo prvi naredni četvrtak da vidimo ko će dijeliti (ne)pravdu i polemisati ko za koga svira.
Sa druge strane, sudijska komisija “vedri i oblači” bez ikakve potrebe da bilo kome polažu račune. Komitet za sudije i suđenje N/FS BiH čine Robert Zrilić, Hrvoje Turudić, Elmir Pilav, kao predsjednici i potpredsjednici, te Duško Vujičić, Adnan Alispahić i Miro Hrkać kao članovi. U praksi i prema pravilniku u delegiranju sudija učetvuju predsjednik i dva potpredsjednika, dok su članovi u praksi samo članovi. I ništa više od toga. Upravo su oni, ali i oni koji njih biraju najodgovorniji za sva dešavanja i sve polemike koje sudije na bh. terenima izazivaju. No i dalje se suđenje ne smije komentarisati javno, niti se o tome može pronaći zvanična informacija. Možda u tome i jeste tajna, zašto se pojedinci ponašaju kao da za njih ne postoje sankcije. I dok je tako bit ćemo u problemu. Ozbiljnom problemu, koji razvaljuje klupski fudbal u Bosni i Hercegovini.
Sada vjerovatno slijede kazne za Sarajevo i pojedince iz njihovih redova, a pitanje je na koju će stranu otići cijeli slučaj. Da li ćemo imati novog Šemsu Hasića u liku Ismira Mirvića ili će u savezu pokušati da “amortizuju” sve ostaje da se vidi. Fudbaleri Tuzla Cityja jesenas su, upravo na Koševu, ukazali na problem koji imaju sa sudijama. Večeras se desio izlazak sa terena fudbalera Sarajeva, pa ostaje da se vidi da li će to bilo šta promijeniti ili barem pokrenuti i druge klubove da pokušaju bar javno iskazati svoje nezadovoljstvo svim dešavanjima.
