Taktička analiza Sutjeska 0:0 Klaksvik: Taktička inspiracija sa sjevera

Zbog utiska o slabom napadu Sutjeske taktički kvalitet Klaksvika prijeti da prođe nezapaženo, a svaka ideja koju možemo steći kroz evropske mečeve je dobrodošla.

Sistem igre i selekcija

Milija Savović, trener našeg tima, ponovio je sastav i formaciju (4-2-3-1) iz posljednje utakmice sa Ludogorecom. Potpuno isti izbor pomalo iznenađuje s obzirom da vjerovatno i on sam smatra da su Ludogorec i Klaksvik različiti i po kvalitetu i po stilu.

Sa druge strane navikli smo već da crnogorski timovi redom igraju u 4-2-3-1 formaciji u ovogodišnjoj evropskoj seriji (možemo govoriti o 4-3-3 rasporedu Dečića i eventualno Budućnosti ali su razlike u osnovi minimalne). U svakom slučaju izgleda da malo šta može natjerati trenere u Crnoj Gori da promijene formaciju između utakmica iako je ovo već odavno utvrđen taktički trend.

Napad

Sutjeska je do najbolje šanse (Striković), šuta glavom (Konrad) i slobodnog udarca (Tučević) došla nakon napada po strani. Iz izjave trenera Savovića nakon utakmice može se zaključiti da je naš tim svjesno tražio način da dođe do šuta odnosno gola ovim putem. U tom slučaju lakše je razumjeti insistiranje igrača na ovakvim „bočnim“ pokušajima. Bitan igrač u sprovođenju plana bio je Eraković koji se kretao cijelom širinom terena i pomagao u kombinacijama na uskom prostoru uz aut-liniju. Napadi su ipak u 95% slučajeva bili krajnje predvidivi i tehnički nesigurni. Ali značajno je što su igrači dosljedno sprovodili unaprijed dobijena taktička uputstva.

Igrači Sutjeske nažalost krajnje dosljedno su sprovodili uputstva dobijena iz još jednog izvora – od strane publike. „Ne nazad“, „ne golmanu“ (mislim da bi ispravno bilo „ne njima“) ili bilo što drugo što se moglo čuti sa tribina igrači su automatski sprovodili.

Svi na tribinama i u publici imaju neotuđivo pravo da sugerišu tokom utakmice što god im je volja i što nalaze za shodno. Na igračima je ipak da donose odluke. Fudbal je igra odlučivanja.

Socijalni pritisak je jaka sila. Ali dva su uslova da bi neko mogao reći „igrao sam“: da je proveo makar neko vrijeme na terenu i da je razmišljao svojom glavom.

Ni treneru Savoviću nije promaklo da je publika „negodovala“, kako sam kaže, „prilikom strpljivijih pokušaja za završetak napada“ Sutjeske, na šta se osvrnuo po završetku utakmice.

Treba razumjeti i igrače i trenera Sutjeske. Ipak u idealnom svijetu uloga trenera i igrača nije da ispunjavaju želje publike – njihova uloga je da publiku edukuju. Uvijek sam više poštovao pjevača koji se usudi da otpjeva neku manje poznatu pjesmu koju prvi put čujem nego nekog koji pjeva kako publika „svira“.

Klaksvik

Ekipa Klaksvika mogla je održavati pažnju gledaoca tokom cijele utakmice ako ničim drugim onda složenošću svog sistema igre. Bilo je neophodno gledati dugo i pažljivo da bi se sistem farske ekipe smjestio u neku poznatu klasu i teško bi se dvojica mogla složiti u kojem sistemu KI igra.

Osnovni raspored ekipe bio je 4-4-2 ali kako nam je trener Klaksvika Mičal Tomasen sam rekao njegova ekipa igrala je u „hibridnom“ sistemu u kojem se preklapa više formacija. Po njegovim riječima ekipa je (bez lopte) napadala protivnika na njegovoj polovini u 4-4-2 romb-formaciji, a branila se na svojoj u formaciji 4-3-2-1.

Mogli bismo se zadržati na još par taktičkih detalja ali biće dovoljno da pomenem da je Klaksvik u gostima protiv Boda igrao u 5-3-2 sistemu, a dva ili tri njihova igrača sa ove utakmice bila su raspoređena na drugačijim pozicijama.

Individualno                           

Bjartalid (broj 10) pokazao je da je fudbalski „tata“ za sve na terenu: centaršut iz prekida i otvorene igre, tehnika, izgled (što bi (ispravno) rekli na našim stadionima: „liči na igrača“), smirenost sa loptom, komunikacija i prije svega disciplinovanost i odgovornost po gubljenju lopte. Izuzetno kompletan igrač koji je otprilike po 33,3% ofanzivni, lijevi i centralni vezni igrač i samim tim dobro se uklapa u ovakav promjenjivi sistem igre Klaksvika.

Zaključak

Fudbal se možda igra zbog publike ali ga igraš za sebe i svoj merak. Igrači Sutjeske jednostavno nisu vjerovali sebi, svojim instinktima i zato su se bezlično prošetali kroz ovu utakmicu.

Ako bi se pratile želje gledalaca u Crnoj Gori golovi bi se postizali u svakom napadu i za rekordno kratko vrijeme. Vrijeme za napad u fudbalu nije ograničeno, a igrači nemaju metle da kao Hari Poter u partiji kvidiča prelete direktno od svog do protivničkog gola. Imamo da „guslamo“ sat i po vremena zato udobno se smjestimo i uživajmo.

Sa vedrije strane ipak mogu reći da sam dovoljno puta na našim stadionima čuo kolektivne aplauze za dodavanje u nazad da znam da je instinkt za mirnom igrom u stvari samo (duboko) zakopan ispod naslaga zabluda, ali ipak tu.

U taktičkom smislu Sutjeska nije ponudila puno na ovom meču. Klaksvik je sa druge strane održao pokaznu taktičku vježbu za sve trenere i igrače, a i druge zainteresovane, u Crnoj Gori.

Ne očekujem velike taktičke promjene u igri Sutjeske (mada je nakon utakmice bilo govora o „nekim drugim opcijama i načinima“). Jasno je da će trener Savović u tom cilju morati da kopa duboko ne samo po statistici i snimcima nego prije svega po svojoj intuiciji ne bi li doživio neki „eureka“ momenat koji bi mogao promijeniti tok dvomeča. Rezultat je i dalje prilično dobar, Sutjeska će imati još jednu šansu, pa u tome njemu, njegovim saradnicima i igračima, kao i uvijek, želimo svu sreću.

Analizirao: Lazar Šoć

Pročitajte i analizu utakmice Budućnosti i Llapija, kao i Dečića i Dinamo Minska.