Utakmicu je obilježila dosta nekonkretna igra obje ekipe, ali treba istaći da je Velež ipak bio nešto bolji tim tim koji je igrao agresivnije i više prijetio protivničkom golu.
Nismo dugo čekali ni na prvu spornu sudijsku odluku, a nju smo dobili već u petoj minuti kada je Guliahsvili udvojen i oboren u šesnaestercu Sloge, ali glavni sudac Haris Halkić nije svirao penal.
U nastavku smo gledali bezidejnu igru i jednog i drugog tima, a prvi udarac na utakmici vidjeli smo tek u 31. minuti kada je Čaić pokušao, no njegov udarac je odbranio Trako.
U finišu prvog dijela Hrkač je postigao gol za Velež, ali je isti poništen zbog opravdanog ofsajda nakon čega je i sviran kraj prvog poluvremena.
U istom ritmu započelo je i drugo poluvrijeme, da bi u 51. minuti sasvim iznenada uslijedila najbolja šansa na utakmici. Hrkać je šutirao, Guliashvili propustio loptu za Haskića koji ju je pokušao skrenuti u mrežu, ali je Trako fantastičnom intervencijom spasio svoj gol.
Rođeni su pokušali agresivnijom igrom, dinamičnijim presingom i bržim protokom lopte ubaciti u brzinu više i ubrzati sam ritam utakmice, ali ni to nije urodilo plodom niti rezultiralo većim brojem prilika, pa je šansa Haskića ujedno bila i posljednja prava na utakmici koju će obje ekipe pokušati što prije zaboraviti.