FK Sarajevo jučer je potpisao jednogodišnju posudbu svog 19-godišnjeg igrača, Harisa Ališaha sa Sporting Kansas City, klubom koji se takmiči u MLS ligi, u najvećem rangu fudbalskog takmičenja u SAD i Kanadi. Sporting Kansas City II je tim koji se takmiči u MLS Next Pro ligi, koja je dizajnirana da kreira novu generaciju novih MLS zvijezda za koje će nastupati Ališah. Ako se pokaže kao pogodak za ovaj tim, Ališah bi mogao pored toga što će dobro napraviti za svoju karijeru i njegov matični klub, napraviti i dobro za ostale timove u našoj državi.
Da bismo pričali o ovoj temi, vratit ćemo se 18 godina unazad. Kada je Edin Džeko u julu 2005. godine otišao u češke Teplice za nekih 100.000 KM, kako se tada govorilo, mnogi su rekli da je to “posao stoljeća” i da taj iznos je pitanje ko će platiti za njega i njegove usluge. Na svu sreću, ti koji su tada komentarisali, nisu neko ko određuje sudbinu fudbalera, pa je Džeko svojim talentom, ali prvenstveno radom i trudom uspio da napravi zavidnu karijeru. Od njegovih transfera, Željezničar je u godinama iza nas naplatio fantastične iznose, od kojih nisu preživljavali, nego i živjeli. Bilo je to vrijeme kada su skauti tih klubova redovno dolazili tražeći novog Džeku, a svi znamo da je veliki broj naših fudbalera tada odlazio u Češku, gdje su sa manje ili više uspjeha nastupali za tamošnje klubove.
Klubovi u Bosni i Hercegovini vrlo malo polažu nade u vlastite fudbalere koji su ponikli u klubovima, a koji su zapravo potencijano malo bogatstvo. Imamo trenutno situaciju gdje se polažu nade u igrače koji se dovode sa strane, većinom iz Hrvatske i Srbije, pa im bh. klubovi i Premijer liga BiH, koriste za razvoj talenata za druge klubove i druge reprezentacije. To je naravno legalno i donekle razumljivo sa fudbalskog aspekta, ali je u konačnici sa finansijskog aspekta gotovo neprihvatljivo za klubove, ali i nacionalni savez.
Treba reći da su klubovi uspijevali da transferiraju igrače iz svog pogona i zarade novac kroz prodaju, ali se u posljednjim godinama to rijetko dešava. Primjera radi Marijan Ćavar, današnji fudbaler Širokog Brijega, je iz Zrinjskog otišao u Bundesligu, Igor Savić i Ivan Bašić, donijeli su milionski iznos Mostarcima. Široki Brijeg je prije par godina imao sjajnu generaciju, koja je uspjela da nađe svoje mjesto u evropskim klubovima i tako uspije da pribavi novac klubu. Željezničar je u određenim periodima imao sjajne generacije koje su klubu donosile novac. Ne treba zaboraviti, da na Grbavici čekaju novac od turskih klubova nakon transfera Amira Hadžiahmetovića iz Konyaspora u Besiktas. Novac klubu su donosili Armin Hodžić, Rijad Bajić, Anel Šabanadžović, igrači koji su “okusili” šljaku na Grbavici, a potom su svojim igrama ostvarili transfer izvan Bosne i Hercegovine.
Posudba Ališaha je pokazatelj da na Koševu uspijevaju napraviti igrača u svom omladinskom pogonu, koji je u stanju izboriti se za status i nastaviti karijeru u drugim klubovima. Iako se radi o posudbi, jasno je da svaki mladi igrač koji uspije da ode i nametne se za minute i igranje, ima priliku da napravi dodatni iskorak. Ove sezone imamo primjere dva fudbalera, koji su kao mladi stigli u Sarajevo, a potom preko posudbi uspjeli pokazati da zaslužuju mjesto u svlačionici tima sa Koševa. Gruzijac Giorgi Guliashvilli svojim igrama jesenas je pomogao Veležu da se plasira u sami vrh tabele, ali i da sebe dodatno razvije i dokaže da je igrač za Premijer ligu BiH. Tarik Kapetanović je posudbom u Slobodi pomogao svom timu da postane lider prvoligaškog karavana. Njegovim pogotkom je eliminisan Željezničar u Kupu BiH, pa je tako Sloboda “prezimila” u najmasovnijem takmičenju, a upravo će protiv Sarajeva tražiti prolaz dalje u narednu rundu.
Treba reći i podatak da je Sarajevo posljednjih par godina naplatilo veliki iznos na osnovu obeštećenja i kompenzacija za više od deset fudbalera, koji su ponikli ili dovedeni u Akademiju FK Sarajevo. Dal Varešanović, Andrej Đokanović, Nihad Mujakić, Vladan Kovačević, pa sve do posljednjeg transfera Muhameda Šahinovića, samo su neki od transfera koji su, prema zvaničnim podacima, klubu sa Koševa donijeli oko pet miliona eura. Plod je to rada u omladinskim kategorijama, dobrog skautinga (neki od tih momaka prepoznati su kao talenti sa 13, 14 ili 15 godina i dovedeni u klub), i to je jedan normalan proces koji bi trebao biti putokaz za sve klubove, koji žele da postanu finansijski stabilni. Klubovi moraju svakako biti i dovoljno atraktivni za strane klubove, da “zavire” na naše tržište.
Posudba mladog veznjaka Sarajeva je sigurno prilika, ne samo za Sarajevo nego i Premijer ligu BiH općenito. Iako je volimo često podcijenjivati, naša liga posjeduje kvalitet, koji svakako moramo dodatno razvijati i promovisati ga. Transferom Stipe Biuka iz Hajduka, područje Balkana postalo je sve interesantnije za Amerikance kao “plodno tlo”, na kojem mogu dovesti kvalitetne igrače za relativno mali novac.
Predsjednik Bordo kluba Ismir Mirvić je dobro uvezan u Americi i kroz svoje kontakte sigurno može “otvoriti oči” tamošnjim klubovima i skrenuti pažnju na talente koje ima FK Sarajevo, ali i ostali premijerligaški klubovi. Jednom kada se skauti iz MLS lige uvjere u kvalitet bh. igrača i počnu pratiti ligu, sigurno je da će biti redovni gosti na utakmicama. MLS klubovi imaju dobre budžete i mogu kvalitetno platiti za dobre talente. Jedini način da konkurišu evropskim ligama je upravo veći iznos novca i za transfere, ali i za primanja igrača, a oni u tome vide svoju šansu.
Ako bi se ova posudba pokazala uspješnom, to bi mogao biti podstrek za mlade fudbalere i njihove roditelje, ali i za bh. klubove uopšte. Poznato je da je veliki broj talenata u bh. klubovima koji su sa vremenom odustajali od fudbala. Razloga za to je dosta, ali je svakako jedan od njih i nemar klubova prema svojim omladincima. Često roditelji zbog određenih nezadovoljstava i nepravdi koje se dešavaju donose odluke o odlasku iz klubova ili napušranju fudbala uopšte. Donošenje odluka treba biti bazirano na realnosti i budućnosti koju igraču može pružiti klub u skladu sa njegovim talentom i mogućnostima za napredak, a ne na emociji. Luka Modrić bi, da se vodio emocijama, vrlo vjerovatno potpisao za Hajduk, a ne za Dinamo i onda je pitanje kako bi izgledala njegova karijera. To sa ove distance možemo smatrati kao dobar potez. A ako govorimo o posudbama upravo je on preko posudbe u Zrinjskom stekao potrebno iskustvo, koje mu je donijelo kasnije sve dobro u karijeri. Sa druge strane, roditelji moraju voditi računa o tome u kakvu sredinu im dolaze djeca, koji je njihov razvojni put, koji su uslovi u kojim će raditi, boraviti, i tako dalje. Sve gore navedeno nije garant da će neko završiti u “ligama petice”, ali je svakako jako bitan segment za razvoj talenta.
Moje lično mišljenje je da ovakve stvari trebaju stvoriti zdravu konkurenciju između klubova u BiH i to je u perspektivi vrlo dobro za naš fudbal. Investiranje u budućnost, oslanjanje na mlade igrače iz omladinskog pogona ili skautirane iz drugih klubova, jeste dug i mukotrpan put, koji nema “povrat” istog momenta, ali je dugoročno jedini isplativ. Na prste jedne ruke možemo nabrojati klubove i igrače, koji su uspjeli da dovedu neko “ime” i na taj način zarade novac i(li) barem opravdaju uloženo u “kapitalca”.
Razvojna liga za domaće talente, uz još bolje terene, koje je N/FS BiH svojim projektima obezbijedio, te aktiviranje VAR sistema i poboljšanje suđenja, svakako bi dalo jednu novu dimenziju Premijer ligi BiH. Novi imidž i brendiranje koje bi bilo privlačno za strano tržište.
Tada možemo očekivati da će fudbal u BiH biti na ozbiljnom nivou, brži, atraktivniji, liga će se početi ozbiljno shvatati, vrijednost igrača će postati veća i klubovi će postajati bliže samoodrživosti. A to jedino može biti način funkcionisanja, jer je jasno da sa par miliona budžeta, se ne možemo utrkivati ni sa klubovima iz regije, a kamoli maštati o klubovima izvan naših balkanskih prostora. Vrhunski sport zahtijeva investitore i investicije u sistem, ne samo puko davanje novca bez ikakvog cilja. Ismir Mirvić je nakon svog dolaska u Sarajevo uložio dosta novca, a jasno je da je jako teško napraviti povrat investicije kroz marketing ili prodaju karata. Rezultatski to baš i nije na zadovoljavajućem nivou ili barem ne na onom nivou koji je postavio kao cilj ili ga priželjkivao. U potpunosti je jasno da je jedini način ovakav vid poslovanja. Stvaranje mladih igrača za potrebe većih i bogatijih klubova. Da li će uspjeti u tome neki bh. klub, reći će nam vrijeme koje je pred nama.
