“Priprema za sjutra je naporan rad danas”, riječi su majstora borilačkih vještina Bruce Leeja, a održavaju i put Dritona Camaja iz škole fudbala u Malesiji do ispunjenja sna – nacionalnog dresa i najboljeg igrača jedne kvalitetne evropske lige.
Mlađe selekcije Crne Gore, pa nekoliko klubova u Crnoj Gori, a onda transfer u Mađarsku i – čekanje šanse. Jedne, dvije, maksimalno tri, ali sav trud se isplaćuje, nagrađuje i tek treba da ubere prave plodove svog deceniju dugog rada.
Sa 25 godina, krilni fudbaler proživljava najbolje momente svoje karijere, izabran je za igrača mjeseca šampionata čiji prvak ruši veliki Monaco, bogati Trabzonspor, a debitovao je u seniorskoj reprezentaciji svoje zemlje. Za CGsport.me govori o svemu što mu se desilo proteklih par mjeseci.
„Osjećaj je izvanredan. Ako pogledate koji igrači igraju u Mađarskoj, koja primanja imaju, a riječ je o iznosima preko 1.000.000 eura… Liga stalno napreduje, dolaze vrhunski igrači. Uslovi su sjajni, tereni savršeni za trening i utakmice. Svaki naš igrač bi ovdje mogao da napreduje”, kaže Camaj na pitanje kako se osjeća nakon fantastičnog starta sezone.
Sloboda i uloga lidera
A titulu MVP-ja mjeseca zaradio je brojkama koje nemaju ni najbolji igrači svijeta. Osam mečeva, osam “attacking returna” – pet golova, tri asistencije. Sve to zahvaljujući šansi koju je dobio, poslije dvije godine čekanja da bude lider tima.
“Imao sam veliku konkurenciju u timu na svojoj poziciji, igrača koji je bio u najboljih 11 šampionata, ali sam njegovim odlaskom dobio šansu, slobodu, postao sam lider ekipe i iskoristio sam to. Prija mi ta uloga, bolje nije moglo da krene, posebno jer sam imao dosta mečeva, uz Ligu konferencije igrali smo srijeda-subota, pa smo morali i da rotiramo. Krenulo je od prvog kola dobro, dao sam gol na startu i sve je krenulo dobro“.
Camaj brani boje Kisvarde, tima koji je drugi na tabeli, iza pomenutog Ferencvarosija.
“Ferencvarosi je doveo neke odlične igrače ovog ljeta, imaju 20 jednakih igrača i „melju“ vas ritmom. Mi smo ekipa koja trči ponajviše u ligi, a igrali smo protiv njih i praktično se vidjeli nijesmo. Igraju zaista na visokom, evropskom nivou, što se i pokazalo rezultatima koje ste pomenui“.
Umalo “poludio”, sada uživa
Početak nije bio lak, poslije dolaska iz Iskre 2020. godine.
„U početku, kada sam došao u Kisvardu, bio je tu tek jedan igrač sa naših prostora. Da nije bilo momka iz Srbije, vjerovatno bih poludio. Toliko mi je pomogao. Sada, kako vrijeme prolazi, sve je više Balkanaca. Predsjednik nas obožava i osjećam se kao kod kuće sada. Pričati naš jezik povremeno je odličan osjećaj“.
Camaj je igrao odlično i prošle sezone, postigao het-trik na meču, ali ove je “eksplodirao”.
„Dao sam taj het-trik za 12 minuta, što nije mala stvar i nije realno da se ponovi, ali da, bila je to moja najbolja utakmica. Ove godine osjećam povjerenje trenera, volim ulogu koju imam, pritisak i očekivanja i to me dodatno motiviše da igram “pun gas”.
Ispunjenje sna – dres sa državnim grbom
Nagrada za igre u klubu stigla je i pozivom dresa koji najviše voli – onog sa crnogorskim grbom. San je to bio od malena, ističe 25-godišnji fudbaler.
„Kad prođeš sve selekcije, normalno da je san A tim. Igrači poput Vučinića, Delibašića, Zverotića, u njih smo bili „zaljubljeni“ kao klinci i želio sam da mi debi bude pod Goricom, ali svakako da sam bio presrećan kada sam ušao u Helsinkiju. Kada me selektor zvao za seniorski tim, nijesam znao šta da mu kažem, samo sam čekao da dođem na okupljanje. To je lijepo iskustvo, biti sa igračima poput Jovetića, Mugoše, Marušića, Vešovića, od njih naučiš svaki dan ponešto“.
Da je imao šta da čeka, kaže, vidjelo se odmah po dolasku u kamp.
„Momci su me primili kao da sam u reprezentaciji 15 godina. To su fenomenalni ljudi, atmosfera je sjajna i podržavamo jedni druge. Znači to mnogo kada ste prvi put u seniorskom timu svoje zemlje“.
Debi u crvenom dresu imao je na gostovanju Finskoj. Nije mu se “pogodilo”, dobijao je šansu sa klupe u mečevima gdje “sokoli” nijesu briljirali.
“Kao što sam rekao, san mi je bio da debitujem pred svojim navijačima u Podgorici. To se nije desilo, ali svejedno je ulazak na teren u nacionalnom dresu bio ispunjenje sna. Žao mi je što rezultati nijesu bili bolji. U Zenici meč je riješio jedan čovjek – Edin Džeko. Odigrao je sjajan meč, da nije on bio tu, bilo bi 0:0 ili bi mi dobili. Nijesu bolja ekipa od nas, ali su te večeri imali njega. Pokušali smo u drugom poluvremenu, imali neke dobre situacije, ne gol šanse, ali prijetili smo, morali smo bolje”, ističe Camaj.
Uslijedio je meč sa Finskom, ponovo je ušao sa klupe, i to u 30. minutu, nezagrijan, uz igrača manje i jednoj teškoj noći…
„Protiv Finaca ništa nije išlo na našu ruku. Povrede, nervoza, crveni karton. Željeli smo da pobijedimo, da osvojimo drugo mjesto, ali ništa nije išlo. Napravili smo sebi pritisak, ali samo zato što nam svima ovaj dres mnogo znači i zato što želimo pobjede“.
“Volim pritisak i velike utakmice, treba nam podrška navijača”
A želja kada se igra za reprezentaciju je uvijek tu. Možda je i to uz pritisak razlog (pre)velike nervoze?
„Nikom nije ista želja kada igra za tim i klub. Tu je uvijek veći motiv, želite da uvijek osvajate bodove”
“Pritisak imamo svaki dan, sa tim treniramo i igramo svaki meč. Ja obožavam da igram protiv velikih ekipa, da igram velike utakmice. Naučen sam da se nosim sa tim i nemam problema sa pritiskom neodlaska na veliko takmičenje. Tu sam, davaću uvijek sve što imam za grb na dresu“.
Šta treba Crnoj Gori da bi napokon ciklus odigrala dobro od početka do kraja?
„Treba nam pozitivnija atmosfera oko nacionalnog tima. Mađari imaju ekipu gdje samo par igrača može da igra za prvih 11 našeg tima. Ipak, kod njih se uvijek traži karta više za svaku utakmicu, dobijali ili gubili. Svi momci koji su u reprezentativnom dresu žele pobjede, ali treba nam podrška. Treba da damo i podršku selektoru. Marco Rossi je tu četiri-pet godina, trpjeli su i lošije rezultate, a poveo ih je na Evropsko prvenstvo, dali su pet golova Englezima, on je sada Bog ovdje“.
Alibije, iako je tu od sredine Lige nacija, ne traži.
„Svjesni smo da smo razočarali, da je trebalo da završimo bolje Ligu nacija, ali mislim da imamo kvalitet u ekipi za odlazak na veliko takmičenje“.
Razlika između Crne Gore i Mađarske? Ovdje me ni dva-tri doktora ne mogu izliječiti
Do 23. godine igrao je u Crnoj Gori. O razlici između našeg i mađarskog fudbala kaže:
„Razlika je u ritmu igranja. U Evropi se mnogo brže igra, nema zadržavanja vremena, ležanja po terenu. Samo se igra, trči. Kakav je intezitet? Pa nekad imam toliko povreda da ni dva tri doktora to ne mogu da izliječe. Kada sam stigao u Mađarsku, trebalo mi je tri-četiri mjeseca da se naviknem na treninge. Mnogo je više suvog trčanja, to je bio pakao. Nijesam mogao da stojim na nogama. Ali, onda dođeš na utakmicu i ne osjetiš je. Ja se u Crnoj Gori nijesam umarao poslije utakmice“.
Camaj smatra i da treneri rade pod nerealnim očekivanjima. Ima i primjer.
„Sutjeska je imala mlad tim, igrala je protiv Ludogoretsa dobar meč, a taj tim je sada dobio Romu. Milija Savović je osvojio titulu sa jednim od mlađih timova u Evropi, pa je odmah smijenjen“.
Nerealni uslovi za 21. vijek
Uslovi su daleko od bilo čega što imaju iole razvijenije države Evrope. Uz rad sa mladim igračima, momak koji je branio boje Dečića, Lovćena, Iskre i Budućnosti, smatra da se mora unaprijediti i infrastruktura.
„Uslovi za trening moraju da budu mnogo bolji. Samo Budućnost može da parira nekom klubu u Evropi. Ostali, to je muka. Trenirati na vještačkoj podlozi, pa doći na prirodnu travu da igrate, to je nerealno za 21. vijek. Ako nemamo budžet za dovođenje igrača, treba uložiti u mlade i infrastrukturu“, smatra Camaj, te dodaje i primjer rada sa mlađim igračima:
„Aleksandar Nedović je jedan od najboljih trenera za mlade igrače. Milan Vukotić je igrao sa mnom u Iskri kada smo izborili Evropu, a imao je 16-17 godina. Tu je uvijek da podrži mlade igrače. Svim trenerima treba dati vremena, jer svi sem treneri u Budućnosti rade u veoma lošim uslovima. Pa ni Ferguson u Manchester Unitedu na startu nije osvojio ništa pet-šest godina“.
Ima i objašnjenje kako doći do sredstava da se novac obezbijedi za ulaganje u infrastrukturu. To bi dovelo do veće i bolje produkcije igrača, ujedno i skupljih izlaznih transfera u budućnosti.
„Našim igračima koji odu u na primjer Dinamo Zagreb, Crvenu zvezdu ili Partizan je mnogo teško. To su timovi sa milionskim transferima, posebno Dinamo. Njima ne trebaju sredstva koliko našim timovima, ali ne treba ni da puštamo talente da idu za 100.000 ili 200.000, već da ih na sve načine zadržite godinu, date im šansu, pa ih prodate za 500.000, 1.000.000 ili više. Tada možete da ulažete u infrastrukturu i poboljšavate uslove, a onda će doći i razvoj igrača“.
Psihička borba i potrebna podrška
Mentalno je teško napustiti malu sredinu kao što je Crna Gora, i kao tinejdžer ili mlad momak se otisnuti u inostranstvo. Zato je potrebna pomoć porodice, prijatelja, agenta…
„Kada sam bio u Crnoj Gori, ali i Mađarskoj, pomišljao sam da odustanem. Otišao sam u Mađarsku, ostavio drugove, porodicu, ali mi je pomogao menadžer Dejan Peković. Sa Džajom sam pričao svakog dana, usmjeravao me. Dvije godine sam mnogo toga istrpio da bih bio prvotimac, to samo on i moja porodica znaju. Ne dobijaš mnogo šansi, ako ne iskoristiš dvije-tri šanse koje dobiješ, onda čekaš pola godine. To je isto sa svim našim igračima koji odu mladi van države“, kaže Camaj.
Gdje će nakon ljeta 2023. godine igrati, za sada ne zna. Ponuda ne fali, a ugovor sa Kisvardom ističe u junu naredne godine.
„Ugovor ističe na kraju sezone, tek treba da pričamo o produžetku. Lijepo mi je ovdje, ali vidjećemo šta će biti na ljeto. Ponuda je bilo na kraju prošle sezone, ali predsjednik nije želio da čuje, što je uz slobodu koju sada imam ispalo kao najbolja odluka i za mene i za klub. Sada vjerujem da je vrijeme za korak naprijed, ali to ću odlučiti sa svojim agentom na vrijeme“, zaključuje Camaj pred kojim je nova borba za izlazak u Evropu sa Kisvardom.
Za sada, Camaj proživljava najbolje momente svoje karijere, ali je saglasan sa uvodnim redovima ovog teksta – najbolje tek treba da dođe.
Mario Andrijašević
(mario.andrijasevic@cgsport.me)
Share the post “Driton Camaj za CGsport: Prošao sam pakao, a san ispunio dresom Crne Gore”
