Feđa Dudić je prije nešto više od mjesec dana preuzeo ekipu Radničkog 1923. Tim iz Srbije je u momentu kada je bh. trener stigao u Kragujevac, imao samo tri osvojena boda i čak šest poraza u sedam odigranih utakmica. Dudić je uspio, zajedno sa Adnanom Jahićem koji je stigao iz BiH sa njim, napraviti potpuni rezultatski preokret i u osam odigranih utakmica ostvariti šest pobjeda (pet u prvenstvu i jedna u Kupu Srbije). Doživio je Radnički i dva poraza od Crvene zvezde i Partizana, te ekipu sa samog dna zabele dovesti u gornji dom.
Reprezentativna pauza prilika je za Dudića da dođe u rodni grad, a njegov dolazak smo iskoristili za razgovor u kojem smo se dotakli tema koje su trenutno aktuelne.
Prije svega čestitke na svemu što ste uradili do sada. Prošao je već neki period kako ste otišli u Srbiju, u Kragujevac, pa kako gledate period koji je iza vas?
– Pa gledam sigurno kao jedan dobar i pozitivan potez. Sigurno da nije bilo lako bez fudbala nekih desetak mjeseci kako nisam radio poslije Sarajeva, fudbal je moj život. Tada sam se edukovao, pratio i ono najvažnije učio na svojim greškama. Najveći je problem kada čovjek kaže da je bio u pravu i da bi sve isto ponovio, ali ne može ponoviti sve isto, jer bi onda napravio istu grešku. Sigurno da uvijek treba stati pred ogledalo i biti samokrìtičan, te priznati svoje pogreške. Neke stvari se nisu posložile, ali neke stvari sam krivo uradio, koje sada sigurno ne bih napravio. U tom periodu dok nisam radio, razgovarao sam faktički sam sa sobom i preispitivao se. Kada bih dobio novi posao, bio bih bolji trener, barem za jedan posto. Jedan dobar period i potez, iako sam imao puno ponuda poslije otkaza na klupi Sarajeva, kako od Tuzla Cityja, Željezničara, Posušja, tako i od Novog Pazara, Spartaka, Kolubare, ali sam se na kraju odlučio za Radnički iz Kragujevca i pokazalo se kao dobar potez. Mislim da sam došao u jednu pravu, fudbalsku sredinu, gdje ljudi vole fudbal i prepoznaju ga. Imam sportskog direktora koji je veći fanatik nego ja. Radi se o Slavki Peroviću, koji, čim se završi utakmica, gleda da analizira sve, pričamo stalno i gleda fudbal na jedan normalan način. Igrao je ozbiljan fudbal u Zvezdi, bio je u Turskoj, u ozbiljnim klubovima, i onda zna šta je fudbal, tako da imamo jednu vrhunsku saradnju. Sa ove vremenske distance, ovaj potez koji sam napravio dolaskom u Kragujevac, jako je dobar. Moram da pohvalim i stručni štab, a odlazak sa mnom Adnana Jahića je vrlo dobar potez, koji daje sebe, prije svega, ima i iskustva u vođenju ekipe, gdje ima veliku prednost u komunikaciji, autoritetu i svemu ostalom. Moram da kažem da je jedan veliki radnik, kao i ostali dio stručnog štaba, koji smo naslijedili. Momci su nas prihvatili super i rade ono što im se kaže. Imamo zaista jednu homogenu sredinu i dobar stručni štab. Ne bi ovo ništa bilo bez mog prijatelja i menadžera Bratislava Ristića, koji mi je pomogao da dođem u Srbiju, odnosno na to tržište. Bilo mi je potrebno samo da dobijem šansu, čekao sam je i pristao na ugovor, odnosno na neke uslove, na koje ne bih možda pristao u BiH, što se tiče nekih klauzula, ali sam znao šta mogu da napravim u Srbiji. Kada sa ove vremenske distance pogledam, ide sve po planu, ali to nas neće uspavati, već nastavljamo raditi još jače poslije ove male reprezentativne pauze, kako bi napravili još bolje rezultate,
Osam utakmica, šest pobjeda i dva poraza, koja, možemo tako reći, već se unaprijed “upišu”, protiv Crvene zvezde i Partizana i sve to statistički izgleda odlično, a na terenu se vidi napredak. Radnički je bio praktično otpisan, u trenutku kada ste vi došli, a u ovom momentu se nalazi na sredini tabele. Koliko su se generalno promijenile ambicije u samom klubu?
– Pa mijenjaju se puno. Dok sam davao izjavu nakon zadnje utakmice, navijači govore da vadimo pasoše, trebat će nam viza za Evropu. Kada smo došli, bilo je priča samo da opstanemo u ligi i to je bio jedini cilj. Međutim, kako se sada ostvaruju rezultati, tako da sigurno rastu i ambicije. Poznato je da u Srbiji ove sezone pet klubova ide u Evropu, odnosno četiri kroz prvenstvo, jedan kao osvajač Kupa. Ako je osvajač Kupa među četiri, onda ide i peti na tabeli. Sigurno da su i moje ambicije takve i neću od toga odustati. Ambicije ljudi u gradu i klubu su narasle, ali stojimo čvrsto na zemlji. Znam šta smo pričali kada smo došli i ne stavljam nikakav pritisak pred igrače, ali ne dozvoljavam da je iko bolji od nas. Moram reći da mi je teško pao poraz protiv Partizana, a protiv Zvezde je došla utakmica vrlo rano. Tu sam bio tek nekih desetak dana i igrali smo zaista dobro, izgledali odlično, ali smo izgubili i ne žalim za taj poraz, jer je došao rano. Međutim, protiv Partizana, kad neko pogleda rezultat 0:4, on zaista nije realan. U nekim trenucima smo i dominirali terenom i sjećam se da je posjed lopte u prvom poluvremenu bio 52:48, što se nikada nije desilo. Imali smo i nekih prilika, ali, toliko je Partizan individualno dobar i kvalitetan prema naprijed, da nas je kaznio. Poslije sam ušao u svlačionicu i pitao momke, ko je kriv za rezultat od 0:2, do 0:4, i oni su me svi gledali. Najstariji igrač je rekao da smo svi, a onda sam ja rekao ne svi, već samo ja, jer uvijek moraš priznati krivicu. Meni glava nije mogla da se pomiri da smo izgubili utakmicu protiv Partizana i, umjesto sa igračem manje da radim defanzivne izmjene, ja sam radio ofanzivne i posljednjih 20 minuta smo izgledali jako loše. Primili smo dva gola, a mogli smo još možda dva. Poslije te utakmice sam rekao igračima da sam kriv. Uvijek idem na pobjedu i moja glava nije se pripremala za poraz. Sigurno je to jedno iskustvo za mene, ali treba priznati kada napraviš grešku šta si napravio i kako si napravio.
U svojim trenerskim angažmanima, dolazili ste u GOŠK kada je bio u teškoj situaciji, Velež isto tako kada je bio u seriji loših rezultata. Koliko vam je to generalno pomoglo da donesete neke odluke u trenutku kada ste dolazili u Kragujevac, s obzirom na to da se ekipa nalazila na lošoj poziciji?
– To iskustvo mi je puno pomoglo. Sjećam se GOŠK-a, kada sam preuzeo klupu ekipe nakon šest vezanih poraza i bila je otpisana ekipa, pa smo onda tu sezonu završili prvi u ligi za opstanak, jer se kod nas tada dijelila tabela na ligu za prvaka i ligu za opstanak. Mi smo završili ubjedljivo prvi u ligi za opstanak. Velež sam isto zatekao nakon tri kola na posljednjem mjestu, gdje je javnost Velež već otpisala. Nisu se pripremili kako treba, ušli su iz Prve lige FBiH, igrali sa istim igračima, pa znamo šta se sve dešavalo. Sigurno da mi je to iskustvo dobro došlo. Opet je treneru lakše doći u klub, kada dolazi poslije nečega što nije bilo dobro, a realno mi u 90% slučajeva preuzimamo klubove, kada nekome ne ide dobro, jer te niko ne zove kada si prvi. Zovnuo je Rendulića Zrinjski, kada je sve bilo top i kada je bio prvi i poslije mog odlaska iz Veleža, jer zove te kada je super. Igraš u Evropi, imaš budžet koji si zaradio od Evrope, i to su neka dva slučaja u BiH, kada smo imali klubove, gdje su treneri došli, kada je bilo sve super. Tada dobiješ priliku da radiš kada je dobro, ali većinom mi treneri dobijamo priliku da radimo kada je loše i, ako znaš da iskoristiš te stvari, odnosno uočiš neke greške koje je tvoj prethodnik radio ili koje je manje dobro radio, i kada si iskren sa igračima, onda možeš puno toga popraviti. Za sve to je ipak potrebno da selekcija igrača bude korektna. Opet to neko iskustvo, kako sa Veležom, tako i sa GOŠK-om, jako mi je dobro došlo i sigurno da mi je bilo sve to lako primijeniti u Radničkom,
Da li pratite dešavanja u Premijer ligi BiH?
– Kada god mogu, obavezno sve pratim. Tamo se nekad malo ljutim na Arenu, jer tamo u Srbiji imaju tri Premium Arene i deset Arena, tako da ima 13 kanala, ali kada su ovi udarni termini, onda se prenosi neka druga liga i ne prenosi se Premijer liga BiH, pa budem uskraćen za prenose na Areni. Znam petkom i ponedjeljkom nešto pogledati, ali subota i nedjelja, ako su neki udarni termini, a ja ne igram, nema šanse da gledam, jer se prenosi nešto drugo. Oni Superligu Srbije prenose sve utakmice, onda znamo koliko imaju svojih ostalih liga, tako da ja nekad budem uskraćen za neke prenose. Što mogu, to obavezno ispratim. Mislim da je onako tabela realna zasad i otprilike su se tu izdvojile tri ekipe za borbu za prvo mjesto. Istakao bih ekipu Borca, koja je u posljednja tri kola (Zrinjski, Široki Brijeg i Posušje op.a.) zasluženo osvojila bodove, gdje su odigrali jake utakmice protiv korektnih protivnika i, kada pričamo onako kako nije, onda trebamo pričati sada onako kako jeste. Oni sigurno imaju dobru i korektnu ekipu. Mislim da je suđenje Peljte na tim utakmicama doprinijelo da se u BiH priča o fudbalu, a ne da se priča o sudijama, nakon tih utakmica, o kojima se svaki put priča, kada Borac igra sa nekim ekipama.
– Željezničar je morao puno više i bolje. Definitivno položaj na tabeli i koliko su bodova do sada osvojili, bez obzira kakva god je situacija u klubu, ne mogu se vaditi, taman i da juniori Željezničara igraju, morali su pokazati puno više. Prema mom mišljenju, Tuzla City je jedno veliko razočaranje i Zvijezda 09. Kada pogledamo njihov roster, posebno igrače koji su došli iz Srbije, to su dobri igrači koji su igrali u dobrim klubovima, ali ne mogu ekipno da naprave ništa i da uhvate neki priključak. Mislim da imaju puno bolju ekipu individualno od mjesta koje zauzimaju. Oni su faktički skoro pa otpisani, a definitivno u toj ekipi ima dosta dobrih igrača, koji su imali zavidne karijere i koji su igrali u dobrim klubovima.
Ono o čemu se uvijek priča su te neke paralele između BiH i regije. Da li su klubovi u BiH kvalitetniji ili lošiji u odnosu na klubove iz regije. S obzirom na to da sada imate priliku da radite u Srbiji i da imate dosta iskustva tamo, šta je bolje, a šta lošije kod ekipa u BiH u odnosu na ekipe iz Srbije?
– I ja sam sebi, kao trener, stalno postavljao to pitanje, odnosno koliko su klubovi iz BiH u odnosu na region na dobitku ili gubitku. Moram odmah reći da mi sami sebe puno podcjenjujemo, odnosno našu ligu i naše igrače, kao i naše trenere. Nama je uvijek bolje tuđe nego naše. Superliga Srbije jeste bolja za tri ili četiri kluba, to su klubovi koji igraju u Evropi, misleći na Crvenu zvezdu, Partizan, TSC i Čukarički, i oni bi sigurno i kod nas bili u vrhu, dok je ostali dio lige kao u BiH i nema tu neke ogromne razlike. Šta je kod njih prednost? Pa što svaka ekipa ima jako dobre individualce, posebno se to odnosi u igri prema naprijed. Npr., igrali smo protiv Pančeva prvu utakmicu kada sam došao. Kada smo radili analizu te ekipe i skauting, njihova dva krilna igrača bi mogla igrati u bilo kojem klubu u BiH, a bore se za opstanak. Mene su oduševili i stvarno su dobri u igri jedan na jedan, odlični su igrači, i to je ta prednost kada imaš pojedine igrače kada su dobri. Dalje, ja ne znam nikad ko mi sudi, nemam pojma o tome. Upoznao sam samo Novaka Simovića, znam da sudi Evropu i sudio nam je dvije utakmice, odnosno protiv Zvezde i Partizana, jer on definitivno sudi ove najbolje utakmice. Ostalo ne znam ko mi sudi, ni šta mi sudi, to je meni psihički bolje, jer sam rasterećeniji u odnosu na BiH, kada stalno pratiš četvrtak i čekaš da vidiš to delegiranje i ko sudi, pa se unaprijed nekakve predrasude stvaraju, što nekad i nije uopšte slučaj. Kada ti nekad ne svira aut kod nas, koji stvarno nije bio, ti napraviš to kao da ti nije svirao penal.
– Mislim da je kod nas prednost to što imamo bolje terene, jer ovo što sada klubovi u BiH imaju hibridne terene, to je jedna ogromna prednost. U Srbiji ima četiri, pet dobrih terena, dok ostali klubovi u Superligi nemaju hibridne terene i to je sigurno prednost za klubove iz BiH. Ovo što se radilo u posljednje vrijeme, sigurno je dobro. Klubovi koji su u vrhu Srbije, bili bi i ovdje dominantni, posebno se to odnosi na Crvenu zvezdu i Partizan, a sa ostalim klubovima bi se i naši najbolji klubovi sigurno ravnopravno nosili i igrali. Definitivno je i razlika u igračkom kadru, jer svaka ekipa ima dva-tri odlična pojedinca i oni nekako izvlače svoje timove. Nekako me nisu fascinirali na timskom nivou, da vidim neki timski nivo, da igra fenomenalno, ali taj individualni nivo me je fascinirao i oni nekako sami svoje ekipe nose na leđima i donose bolje rezultate.
Koliko ste generalno, nakon odlaska iz Sarajeva, počeli da sumnjate u sebe i da li je uopšte bilo sumnje?
– Kod nas ti ljudi uvijek gledaju samo neke loše stvari. Mi smo nekako društvo takvo, da jedva čekamo da neko napravi deset dobrih, a jednu lošu, i odmah krećemo da ga križamo. To je nešto što poštenom čovjeku, koji želi da radi, daje samo motiv. Sigurno da sam sa jednim velikim motivom otišao u Kragujevac, a u sebe lično nikada nisam ni sumnjao i nikada neću sumnjati, jer znam da uvijek radim iskreno i pošteno. Nikome neću priznati da više živi fudbal, kao što ga ja živim, gdje ga nosim kući i faktički 24 sata živim za fudbal. Ne izlazim u medije, ne hvalim se, a mene reklamiraju rezultati i ono što sam napravio. Žal za rezultatom koji nisam ostvario u Sarajevu će ostati tu i vječno će biti prisutan i to nikad neću prežaliti. Međutim, znam ja sam i objektivni ljudi, koji su gledali Sarajevo, na koji način je igralo Sarajevo i kako je igralo, te šta se sve dešavalo oko kluba i kakve su se sve nesretne okolnosti poklopile, da više se nikad nikome neće poklopiti. Sarajevo sada ima korektne rezultate, u igri je za oba trofeja i nadam se da će istrajati u svemu tome, prije svega, radi predsjednika Ismira Mirvića, koji je jedan vrhunski čovjek, sa kojim sam još uvijek u kontaktu. Mislim da je on svojim zalaganjem, ali i ulaganjem u Sarajevo, zaslužio da mu se vrati i da Sarajevo osvoji barem jedan trofej. Međutim, gledajući ove utakmice, nije to neka lepršavost u igri Sarajeva, a sada je puno više uloženo u ekipu, puno je sve skuplje, misleći na igrački kadar i, kada se dobije sada, možda se vraća za neke pehove koji su se dešavali prije godinu dana, kada sam možda i ja bio tu. Prije svega, drago mi je radi tog čovjeka, kojeg ne smije da izgubi, prije svega, BiH, a onda i Sarajevo, jer, ako on ode, onda se bojim da budućnost kluba ne bi bila onakva kakva se očekuje. Još jednom mogu reći da je ožiljak ostao, sigurno da je teško bilo živjeti sa nekim stvarima. Ne pratim društvene mreže, iako su mi eto neki iz tadašnjeg kluba etiketirali da sam ja po forumima i tim nekim stvarima, ali kod mene supruga to nekad isprati, eventualno roditelji, ali ja ne želim da gledam to, jer ne mogu ništa promijeniti, već se samo možeš jesti od tih negativnih komentara. Uvijek se sjetim jedne rečenice Mehmeda Janjoša, koji je govorio: “Kada čujete da me je neko pohvalio, kažite mi, jer će mi biti drago, jer ću imati neki podstrek za dalje. Kada čujete da me ogovaraju i da govore protiv mene, nemojte mi govoriti. Jest ću se samo, a neću moći ništa promijeniti, jer neću moći promijeniti mišljenje tog nekoga, on mene svakako ne poznaje”. Ja se vodim time i, opet kažem, bilo je teško čitati, gdje neki jedva dočekaju da napišu da sam ja najneuspješniji trener u historiji Sarajeva, da sam imao najgoru statistiku i tako te stvari, a nikada niko nije spomenuo da sam ja na Koševu sve utakmice koje sam vodio da smo dobili, da smo vratili publiku na stadion, da smo igrali dominantno, da smo poslije toga bili gosti svaku utakmicu. Također, bile su i razne druge okolnosti, prije svega, od prodaje Mujakića i nekih nesretnih povreda i tako tih stvari. Ne bih želio da tražim neki alibi, ali to je bila realnost. Kod nas uvijek žele senzaciju, a da je bilo teško, sigurno da je bilo, ali i tada vidiš ko ti je pravi prijatelj, kada nisi na vrhu. Lako je biti prijatelj kada si na vrhu, jer ti se tada svi javljaju, ali kada nisi u centru pažnje, vidiš ko ti je pravi prijatelj i ko je oko tebe. Sigurno da su mi neki tada pomogli da vjerujem u sebe i da nikada ne stavim upitnik iznad svoje glave, da li ja mogu i da li sam ja kapacitet da radim ovo što radim, a da sam se ispitivao, jesam i to puno. Ako se ne preispituješ i ne shvatiš gdje si griješio, onda ne možeš naprijed.
Vidjeli smo da vas publika u Kragujevcu cijeni i odlično su vas prihvatili. Generalno, kako ste se snašli?
– Prihvatili su nas ljudi i više nego što smo očekivali. Onako kako kreneš, zamisliš šta te očekuje, ali sve je više od toga. Od uposlenika u klubu, do gospodina Marjanovića, koji je vlasnik hotela i koji je vrhunski čovjek i kao da nam je neki rod. On i njegovi sinovi mene i Jahića paze i toliko su korektni prema nama, da ne mogu to riječima opisati. Što se tiče publike, ne samo ovu utakmicu, već i prošlu kada smo dobili Lučane, bile su ovacije, što sigurno znači i daje podstrek i da radiš nešto dobro, pa da onda još više radiš na sebi i doprinosiš boljitku ekipe. Na posljednjoj su mi bili i prijatelji iz BiH, pa sam ih ugostio i uspjeli su da vide uživo sa tribine kako je sve to izgledalo, tako da sigurno gode pohvale. Međutim, to mi je samo podstrek za daljni rad, odnosno da radim još bolje. Sada imamo reprezentativnu pauzu, slijedi odmor, pa sam došao u Sarajevo malo da napunim baterije, a onda slijedi povratak u Srbiju i pripreme za nastavak prvenstva. Moram reći da u posljednje vrijeme dosta me menadžear pitalo za trenere iz BiH i svakako da sam neke od njih preporučio. Siguran sam da ja neću biti jedini naš trener koji radi u Srbiji, a drago mi je da sam svojim radom i odnosom otvorio put i za neek ljdue odavde. Ja ću kad do toga dođe biti i podrška, ali prije svega sretan i ponosan na to.
Do kraja prvenstva, odnosno prvog dijela, ostalo je još šest kola i onda slijedi mala pauza, pa početak priprema. Kakva su očekivanja od tih šest kola i da li će se ekipa dodatno pojačavati?
– Imamo šest prvenstvenih kola i imamo kup, tako da nas očekuje sedam utakmica faktički u mjesec dana, što je zaista jedan jako težak i intenzivan raspored. Međutim, iskoristit ćemo i ovu pauzu da se spremimo na to. U prvenstvu želimo osvojiti što više bodova, jer imamo zaista teške protivnike u nastavku i igramo protiv najboljih ekipa, od Čukaričkog, TSC-a, Partizana, pa do Novog Pazara. U kupu imamo jedan derbi. Rivalitet između Smedereva i Radničkog postoji dugo, što nisam znao, već su me oni upoznali sa tim, kada smo ih izvukli. Rekli su da jedva čekaju tu utakmicu, jer je veliki rivalitet između te dvije ekipe, tako da ćemo tu tražiti prolaz i da uđemo u četvrtinu finala Kupa, pa je onda sve moguće. U Srbiji se igra jedna utakmica do finala, nije kao u BiH, gdje se igraju dva meča. Želimo skupiti što više bodova do kraja, a što se tiče priprema, 8. januara će već biti nastavak priprema, a onda slijedi nastavak priprema u Antaliji, gdje ćemo ostati 11 dana. Što se tiče pojačanja, u zadnjoj liniji ćemo trebati neka pojačanja, možda čak da dovedemo dva-tri igrača, kako na bekovskim pozicijama, tako i na štoperskim. Imamo dogovor sa Anthonyjem do zime, pa ćemo vidjeti da li će on ostati ili otići. Volio bih dovesti jednog veznog igrača, koji možda ima drugačije karakteristike, nego što imaju neki fudbaleri trenutno. Volio bih, također, dovesti u klub i neke bh. fudbalere. Radit ću na tome da ih dovedem, posebno one sa kojima sam radio, jer ja uvijek cijenim svoje igrače, volim ih i poštujem. Ako se ukaže prilika da nekoga od njih dovedem na pozicijama koje mi fale, rado ću ih dovesti.
