Posljednjih 30-ak dana često su u fokusu bosanskohercegovačke javnosti navijači, većinom fudbalskih klubova. Najčešće je riječ o nekom ispadu, tuči, pogrdnom navijanju i slično.
Rijetko ko u BiH snosi posljedice za navijačke ispade, nerede ili tuče. Sve se završi na zapisnicima, a rjeđe teže prođu organi reda i mira. Bez dileme, navijači ponekad služe i kao poluga političkim liderima, čelnicima klubova. Iako bi sport trebao da promoviše lijepe stvari, prije svega druženje porodice i zajednički odlazak na utakmice, to baš i nije praksa.
Sociolog Vladimir Vasić ističe da imamo dvije dijametralne strane.
– Sport je s jedne strane jedan od najsocijalnijih oblika svakog čovjeka, jedna od najljepših aktivnosti za svakoga, bilo da igra, bilo da navija. S druge strane ono što odlazi u krajnost jeste miješanje huliganstva s klasičnim navijačima. Navijači su ljudi koji podržavaju svoj klub, uz određene parole u okviru ukusnog ponašanja, a s druge strane imamo pojedince koji koriste psihologiju mase, koja je jako manipulativna. Pogotovo kad je bosanskohercegovačko društvo u pitanju ili slična društva koja su podijeljena po raznim osnovama – šalju se političke poruke, šalju se ne nacionalne nego šovinističke poruke. Šalju se ratnohuškačke poruke i to na grub način, što prvenstveno šteti sportu, ključ kod nas je u fudbalu, i šteti samom klubu, za koji ti huligani, uslovno rečeno, navijaju. To je ozbiljna destrukcija. Huliganstvo se u socijalnoj patologiji posmatra kao devijantna društvena kategorija i treba naravno razlučiti huligane od običnih navijača. Najviše se koristi pomenuta psihologija mase, imamo te tzv. vođe navijača, jer oni kao pojedinci animiraju masu koristeći sport, odnosno zloupotrebljavajući sport, da bi iskoristili okupljanje mase. Nažalost, dok god ne budemo imali u zakonskim okvirima huliganstvo kao prestup ili kao krivično ili prekršajno djelo, imat ćemo divljanje razularenih masa, koje ne samo da štete klubu ili sebi nego imamo slučajeve gdje štete čitavoj populaciji, gdje polupaju grad, prave nerede. Ali nemamo to samo u BiH, to imamo i u razvijenim državama, to su nekontrolisane mase i obično se tu zloupotrebljavaju, što se često zanemaruje, maloljetna lica, ističe Vasić.
Čelnici klubova često su u strahu od navijača, pa tako ni o ovoj temi nismo mogli dobiti mišljenje nekog od čelnika.
– Huligani su jedna masa, koja se također može zloupotrijebiti. Preko njih se mogu poslati razne poruke, može se uznemiriti javnost, može doći do većeg sukoba. Vidjeli smo u Beogradu koliko su u nekim procesima, krivičnim djelima, zastupljeni ti navijači, koliko se politička javnost boji kada oni progovore. Imamo tu spregu između politike, sporta i navijača, što je jako opasno, a to nanosi veliku štetu ljudima koji bi da uživaju u sportu. To svrstava sport u patološku kategoriju, umjesto da bude mjesto gdje će se okupljati porodice, a ne samo da odlaze pojedinci koji će da liječe svoje frustracije, ističe Vasić.
Prošlog mjeseca je u huliganskom pohodu navijača zagrebačkog Dinama u Atini poginuo jedan navijač AEK-a. Slučajno ili ne krenuli su nakon toga dogovoreni obračuni navijačkih grupa u BiH. Neki su spriječeni od policije, a neki su se desili.
– Imamo labav odnos sistema prema bilo kojoj socijalnoj pojavi. Dok god nemamo čvrst i represivan odgovor, oni će se ponašati kako se ponašaju, jer imat će tu slobodu i onda će ići koliko mogu da idu. Dokle im organi reda dozvoljavaju, dotle će oni ići. Trebamo imati obzira da te ljude posmatramo kao takve. Ne trebamo ih posmatrati ni kao jednu grupu, oni su huligani i s njima treba postupati s poštovanjem, dokle oni poštuju sistem. Međutim, na ovim našim prostorima imamo vrlo često nekih nacionalnih lončića, da su to neki srpski, bošnjački, hrvatski, grčki navijači i od nekih huliganskih sukoba podignemo to na tenzije nacionalnog nivoa. Evo imali smo taj događaj u Grčkoj, gdje su se hrvatski državnici uključili u rješavanje problema, što po mom mišljenju nikako nije uredu, umjesto da se da organima reda i mira da završavaju svoj posao, zaključuje Vasić.
Urednik sporta na balkanskom servisu agencije Anadolija Bakir Tiro ističe da neka navijanja izlaze iz domena sporta i da je to problem društva i države.
– Ali nisu svi isti, vidne su razlike od sredine do sredine u BiH. Evidentno je da su problemi na našim stadionima posebno izraženi u izbornim godinama i da u pojedinim situacijama politika manipuliše navijačima, tačnije određenim brojem navijača, ističe Tiro.
On dijeli mišljenje sa profesorom Vasićem da treba napraviti razliku između huligana i pravih navijača, koji bi s porodicom došli na utakmice.
– Kod nas je problem doći s manjom djecom na utakmicu, iz razloga što još nije riješen problem pirotehnike, prije svega, sredstava koja su odavno zabranjena na važnijim i ozbiljnijim utakmicama međunarodnog nivoa. Recimo dobar primjer je da sam neki dan pratio meč turske lige i pitao sam kolegu da li imaju pirotehniku. Rekao mi je da je to strogo zakonom zabranjeno, da je bilo protivljenja u početku, ali da su se navijači vrlo brzo navikli i našli interes u nekim drugim stvarima. Turci su imali problema, a sada je sve više porodica na utakmicama, kao što se vidi u Španiji ili Engleskoj, Njemačkoj. Imamo problem s pošasti huliganstva u BiH, ali on nije ni izbliza alarmantan kakav je u Hrvatskoj i Srbiji. Mislim da je kod nas i dalje pod kontrolom, nije dobro, ali jeste pod kontrolom. U posljednjem mjesecu bilo je incidenata. A što se tiče obračuna grupa, pokušavam da shvatim i to mi je van pameti, no očito da je to u tom navijačkom svijetu izazov. Ali opet gledaš Poljsku i shvatiš da je kod nas to puno manje, kaže nam Tiro, koji također smatra da je zakonsko rješenje neophodno.
– Pogledajmo kako su to Engleska i druge zemlje uradile – dobrim zakonskim rješenjem. Nama ne trebaju parcijalna zakonska rješenja, na nivou kantona ili entiteta. Državni zakon se mora donijeti, koji mora biti efikasan na cijeloj teritoriji države. Pravilnik FSBiH je katastrofalan, gori od zakona koje imamo na snazi. Preblage su kazne za klubove. Dakle, dva su problema – prvi je država i treba nam jedinstveni zakon, te popravka pravilnika FSBiH. Ali kakvi ljudi sjede u tom savezu, ja ne vjerujem da oni ikad išta mogu popraviti u našem fudbalu, kategoričan je Tiro.
Bez pravog odnosa države nema ni rješenja. Dok god država bude nijemo posmatrala šta se radi, navijači će, ne svi i ne sve grupe, ostati dobar alat u rukama političkih čelnika. A znamo da su neki čelnici klubova i politički aktivni. Znamo.
